FELJTON: VIŠKE FACENDE (3)
JUBOV I ONE STVORI
Joško BOŽANIĆ
25. ožujka, 2004.
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
VEĆ NJOJ NIMO KO MESO U RAPU MEĆAT
Morko Parlatonov bil bi ujutro rano išal pul poja. Žena je volila do kasna spat i ni njuj bilo drogo da je probudi. Kako se je on budil rano, ona je tila da njoj on ujutro ide na bekariju kupit mesa za iskuhot obid jerbo da ona dokasna spi.
I on bi bil njoj kupil mesa i donil doma, ali njoj je smetalo da on otvoro vrota ol kuće da je ne probudi. A vonka, do vrot, bila je u zidu ol kuće, vako malo visje, jelna ponara, jelna rapa je bila, i ona se domislila da bi bilo nojboje da on njoj tu meso stavi u tu rapu pok da ga ona vazme kal se probudi. I tako bi on ujutro rano bil donil mesa iz butige i mećol njoj u rapu, a onda bi isal pul poja i po vas don bi lavurol u poje, a vecer dohodil doma. A žena je bila kuntenta da njun se ni potriba dvizot rano za poć u spizu, da more spat dokle je nju voja.
Ma Morko Parlatonov razbolil se je i, ni puno pasalo, umar. A žena mu žalosna gre u sprovod i plače, gre i plače i nariče za svojin dobrin mužon:
- A, Morko moj, a veleti si mi dobra ucinil, tako vridnega covika ni bilo, a dobri moj Morko, a ko će mi sal meso u rapu mećat?
već – više
u rapu mećat – stavljati u rupu
obid – ručak
bekarija – mesarnica
vonka – vani
JUBOV I ONE STVORI
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
ŽIVOT U PRIČAMA
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|