IDEALAN SAM ZA ODSTREL
Igor LASIĆ
25. ožujka, 2004.

Kad ja dođem na red, a to će, mislim, biti vrlo skoro, moj će “slučaj” biti utoliko kompliciraniji što bih ja imao biti kao neka idealna žrtva za odstrel, iako pravoga lovostaja nikada nije ni bilo: s tom činjenicom mnogi računaju. Nemojmo zaboraviti, u Hrvatskoj svak svakoga čeka iza ugla. Protiv ZKM-a djeluje cijeli jedan sustav simboličkog kažnjavanja kojim se Hrvatski kazališni red (u smislu: poredak) brani od onih koji ga kreativno ugrožavaju

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Prije tri godine, kada ste došli na čelo Zagrebačkog kazališta mladih, u razgovoru za Feral rekli ste mi da hrvatskom kazalištu ipak slijede bolji dani. Kako danas gledate na proteklo razdoblje?

- Složio bih se sa Šnajderom od prije tri godine, ali jedino u slijedu fenomena koji psihologija imenuje kao optimizam pamćenja: to je sklonost da se pamte samo dobri momenti. Ti dobri momenti upućuju na bolje dane, ne valja ih zamijeniti s njima samima. Zuppa mi je u jednom nedavnom razgovoru rekao da je ZKM na korak od kazališta, a da su ostali na kilometre daleko. On, dakako, misli da je kazalište upravo Teatar itd., to je njegovo pravo, i on je u svom herojskom razdoblju to možda i bio. Međutim, to su lanjski snijezi. Mi u ZKM-u pokušavamo raditi kazalište, Brechtom rečeno, “za one koji jedu današnju govedinu”, pa pomalo i za one, kako je to razvidno iz dolazeće praizvedbe Vidićeva Bijelog zeca, za one koji je ne mogu platiti.

Ali u cjelini, hrvatsko kazalište nije ni bolje ni gore od društva kojega je izraz. To je vrlo loše već i zato što bi kazalište moralo biti prostor carstva slobode, nasuprot carstvu nužnosti. Gavella davno je pisao o hrvatskom kazalištu kao onom koje se stalno propinje na prste. Obrnuto, aktualno hrvatsko kazalište ide ispod svojih mogućnosti i to je katkad bolno gledati.

IDEALAN SAM ZA ODSTREL
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.