Mira BIĆANIĆ
TOČKA NOVI RED
ISTOČNO OD KRAJA
25. ožujka, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Izlazim iz zgrade i čekam frendove koji me trebaju pokupiti autom. U tom noćnom intermezzu, dok ovih mojih nema pa nema, stanem kraj kontejnera, zapalim pljugu i promatram kako stari pijanac razgovara s djecom. Alkohol ga je poprilično raskvasio, pa u napadu nježnosti želi pomilovati po glavi jednu djevojčicu. Djeca se potom laćaju nekakvih letava i udaraju starca, preslaboga da se brani ili jednostavno ode, ruše ga u blatnjavu lokvu i, smijući se veselo, pobjegnu. Stižu konačno i ovi moji, jedva su me pronašli. Prepričam im epizodicu s djecom i starcem. Cerekaju se i zadirkuju me da se tako živi na "Beverlyju". Od svih kvartova u Zagrebu, ja baš u ovaj, ugođen kao da ga je Kusturica izmaštao. Smijući se, krećemo prema centru. Kvart u kojem obitavam oko devet mjeseci zove se Pešćenica. U Zagrebu je on sinonim za socijalu, bogato razveden pojam u kojem su mjesto pod suncem našle radničke obitelji, romska naselja od škatuljica, fantomi iz polusvijeta i loše raspoređeni bircuzi. Istočno od raja, ovaj periferno locirani dio grada, daleko je od glamuroznoga blještavila, savršeno dotjeranih žena i snobovskih izloga koji bodu oči sirotinji. Sve to skupa ne znači da pešćenički ljudi, među kojima je zadivljujući broj ljubitelja dobre i loše kapljice, ne bistre teme oko kojih se okreće svijet i problemi u metropoli, mnogo lucidnije i bliže egzistencijalnim istinama od trendseterskih pozera i licemjera koji su se visoko uspeli na društvenoj ljestvici, oštreći svoj diskurs subotom prijepodne ispred caffea Charlie. Dapače.

Žitelji Pešćenice osebujni su proleterijat koji literarno asocira na radničko-beatničke likove američkoga pisca Raymonda Carvera ili tople luzere iz filma Midnight cowboy. Mlada zagrebačka redateljica Zrinka Matijević-Veličan, već nagrađivana za dokumentarne uratke u domovini i svijetu, odlučila je doseliti se u kvart i bilježiti kamerom smisao života Pešćenice i njezinih žitelja. Dvije je godine živjela s njima uključena u njihove živote, prikupivši više od sto sati snimljenoga materijala, od čega je montiran film naslovljen Pešćenopolis u trajanju od 72 minute. Film je premijerno prikazan na 13. danima hrvatskoga filma. Čekajući projekciju u predvorju SC-a, neki djedica važno je mobitelirao ponosno govoreći kaj da ti kažem, cela je Pešćenica ovde večeras! I stvarno, pola sata prije prikazivanja filma, jedva sam pronašla slobodno mjesto. Sa svih strana pristizali su ljudi, anonimusi i poznati, uglednici iz javnoga života i domaći desperadosi koji su uslijed projekcije, vidno nacvrcani, skandirali sveto ime Dinamo, studentarija i postarije gospođe. Negdje u prvim redovima smjestio se i predsjednik Republike Pešćenice Željko Malnar sa svojim najbližim suradnicima. Imala sam čast upoznati Predsjednikovu elitu, stisnuti ruku ministru Ševi, za kojeg sam se osobno i uživo uvjerila da je najveći živući mislilac 21. stoljeća; on je bio fasciniran mojim milijunom, a ja njegovom elokvencijom. U ugodnu društvu našli su se i Jaran, Braco, Cezar, sve sami odabrani momci, sjajne zvijezde pešćeničkoga jet-seta.

TOČKA NOVI RED: ISTOČNO OD KRAJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.