Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme


Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
15. travnja, 2004.

Prof. dr. SRĐAN VRCAN, SOCIOLOG:

CRKVA KAO VETO-GRUPA

15. travnja, 2004.

Ovo što se događa posljednjih godina u nas ipak nije neka naša osobitost. Naprotiv, to je mogućnost na koju je jedan suvremeni američki sociolog religije, Peter Berger, ukazao početkom osamdesetih godina, kada ju je označio kao nastojanjem oko 'religijske rekonkviste' modernih društava. I suvremeni francuski sociolog religije Patrick Michel govori o nastojanju oko obnavljanja tradicionalne društvene pozicije crkve i religije. I to dvostruke pozicije: prvo, u znaku obnove priželjkivane centralnosti religijskih institucija u mreži institucija vladajućeg društvenog sistema i, drugo, totalnosti religije u okviru vladajuće ì službene kulture. U prvom slučaju, u najmanju ruku bi crkvi u institucionalnom aranžmanima društvenog i političkog sistema pripala barem uloga svojevrsne društvene veto-grupe; u drugom slučaju religija bi dobila pravo i mogućnost da jedina legitimno određuje granice ili okvire društvene normalnosti i onoga što stoji s onu stranu društvene normalnosti, pa tako javne moralnosti i nemoralnosti, političke legitimnosti i nelegitimnosti, kao i onoga što se javno može misliti i onoga što se javno ne može misliti. I to na način koji bi bio obvezatan za sve u društvu.

Istodobno, upozoreno je da se religijska rekonkvista modernih društava može realistički ostvariti samo na autoritativan način, to jest s osloncem na političku vlast i uz potporu vlasti. Otuda i današnja tendencija koja se u različitim društvima očituje tako što se smjera, ponajprije na podlozi nacionalizacije svetog i sakralizacije nacionalnog, na rekatolicizaciju ili reortodoksizaciju ili reislamizaciju pojedinih modernih društava prema njihovoj dominantnoj tradiciji, i to pretežno preko rekatolizacije ili reortodoksizacije ili reislamizacije odgovarajuće državne politike, te nekih njezinih važnih aspekata. A to se, po mom mišljenju, može dobro objasniti u terminima političke sociologije religije koja iza toga na djelu prepoznaje razmjenu političkih dobara i usluga za religijska dobra i usluge, i to zato da bi se na političkoj strani pribavio nužan legitimitet i zajamčio maksimalno mogući politički konsensuz, a na religijskoj strani da bi se pribavilo maksimum mogućih društvenih privilegija.

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA