DUHOVNA BLOKADA

15. travnja, 2004.

Drugi vatikanski koncil je otvorio Crkvu prema modernom svijetu, ima tome već 40 godina. Taj modernitet još uvijek dijelu Crkve predstavlja određeni problem, u smislu duhovne blokade, premda ne treba zanemariti da je i sama Crkva u istom i prethodnom razdoblju prošla modernizaciju po vlastitom konceptu, no prije toga je pola stoljeća boravka u izolaciji od javnog života stvorilo neku vrstu "bojovne duhovnosti". Čini se da neki od nas ponekad drže nekakvu svoju frontu prema onima drugima i suprotstavljenima. Ja osobno smatram da moramo ustrajati na otvorenom dijalogu, što ne znači da se moramo u svemu složiti. Da se u svemu slažemo, ne bismo ni morali razgovarati.

Zato koncilsko otvaranje Crkve traži trajnu dijalošku duhovnost i kulturu odnosa, pa nam razgovora nikad ne bi trebalo biti dosta ni previše. Razgovoru moramo težiti, ako želimo živjeti u miru i ljubavi, a tu nam je mogućnost izgradnje odnosa Bog dao. "Duhovni bojovnici" se, pak, služe etiketama lišenim sadržaja, i tu prestaje mogućnost dijaloga. U Crkvi nema dovoljno ljudi spremnih i školovanih za analitičko promišljanje, i nedostaje nam ta vrsta teologije u kontekstu društva. Ali, u dijelu medija također određena grupa intelektualaca nepravedno zastupa agresivan stav prema Crkvi, čime se uspostavlja teška situacija društvene nekomunikacije.

Te se nesreće treba osloboditi čitavo društvo, pa tako i naša vjernička baza, gdje također još nije razvijena kultura dijaloga, i vlada čak "domoljubna" duhovna blokada. I da se ne bi sve predbacivalo samo Crkvi kao instituciji, trebamo se također zapitati koliko oni koji se deklariraju kao kršćani u ovom društvu doista žive u skladu sa svim onim istinski pozitivnim vrijednostima koje Crkva promovira i proklamira?

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.