Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
NEDJELJA
15. travnja, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Krenete vi tako u nedjeljno jutro u šetnju! Hodate polako središtem Zagreba, a može i nekog drugog hrvatskog grada, hodate, onako s noge na nogu, baš ste nekako dobre volje, kad... apćiha - apćiha... ničim izazvano kihanje narušava vašu dobru volju, ali u pitanje dolazi i vaš look, ukoliko brzo ne dohvatite maramicu; jedan džep, pa drugi, treći; k vragu, kao za pegulu, torbu niste ponijeli, ali ne smeta, eno tamo na uglu u vas gleda trafika, i vi u nju, žurite sa sretnim osmijehom na licu, tamo ćete kupiti papirnate maramice da zaustavite slinjenje. Tup! Slinavim nosom tresnuli ste u zabravljena vrata trafike. Koja, naravno, ne radi. Jer "nedjelja je za čovjeka", kaže Crkva, dakako za onoga unutra, tobože. Za prodavača u trafici, tobože. Ne i za vas koji slinite i dalje, dok čeznutljivim pogledom milujete papirnate maramice u izlogu. Vi te nedjelje, kao što će se vidjeti, ionako niste čovjek.

Sad već sasvim očajni nekako dlanom brišete nos i proklinjete nedjelju, koja nije ni za beštije - mrmljate u bradu - a kamoli za čovjeka. Ipak, ne želite da vam puka banalnost pokvari tu nedjeljnu šetnju, jer evo tu na Trgu burze je klupica na kojoj ćete odmoriti noge i s guštom promatrati kapljice vode koje poskakuju u obližnjem vodoskoku. Sjeli ste, radosno promatrate visoke stupove vode, zaboravili ste već i svoj slinavi nos, kad... odjednom osjetili ste jaku žeđ, valjda zbog tolike količine vode pred svojim nosom.

Srećom, na kantunu je velika samoposluga i već hitate po svoju bočicu vode. Tup! Opet ste tim svojim nesretnim nosom bubnuli o zabravljena vrata samoposluge, dok vam pogled halapljivo prelazi preko bočica vode, sokova, naslaganih u izlogu.

GLEDE & UNATOČ: NEDJELJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.