JEZIK ZA TRUBE
Ivan LOVRENOVIĆ
13. svibnja, 2004.

Za ovotjednog službenog posjeta bosanskohercegovačkog predsjedničkog trojca Teheranu, u jednom vanprotokolarnom trenutku predsjednik Hatami upitao ih je: “Je li razlika između bosanskoga, hrvatskoga i srpskog jezika tolika da vam otežava razumijevanje?” Dobio je odgovor u kojemu je podjednak stupanj hinjenosti humora, izbjegavanja pravoga odgovora i iskrivljavanja stvarnosti: “U zadnje vrijeme sve se bolje razumijemo!”

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Jedna od novinarskih poslastica u izvještavanju o ovotjednom službenom boravku bosanskohercegovačkoga predsjedničkog trojca u Iranu upoznala nas je sa zanimljivim vanprotokolarnim detaljem. U jednom trenutku, kaže se u toj pričici, iranski predsjednik Mohamed Hatami upitao je trojicu bosanskih kolega:

- Je li razlika između bosanskoga, hrvatskoga i srpskog jezika tolika da vam otežava razumijevanje?

Dobio je odgovor u kojemu je podjednak stupanj hinjenosti humora, izbjegavanja pravoga odgovora i iskrivljavanja stvarnosti:

- U zadnje vrijeme sve se bolje razumijemo.

Mudrijaški kvaziodgovor

U neki drugi kontekst spadala bi velika i ozbiljna priča o odnosima između Irana i Bosne i Hercegovine u nepunih petnaestak posljednjih godina. Da bi se ona ispričala kako treba, cjelovito i objektivno, osim već otrcanih klišeja o "izvozu terorizma", tu bi se moralo naći mjesta, pravih riječi i vjerodostojnih informacija da se osvijetli način na koji je Iran pristupao bosanskoj ratnoj tragediji onda kada je zemlja bila napuštena od Boga i od svijeta, a osobito od Evrope. Zatim, da se osvijetli poprilično zagonetan obrat, do kojega je došlo pred kraj rata, u kojemu je Izetbegović morao, očevidno pod ogromnim pritiskom Amerike, otkazati ljubav Iranu a prikloniti se utjecaju Saudijske Arabije, s mnogim lošim posljedicama do danas, pri čemu je iranska strana odstupila na način džentlmenski, potpuno nepoznat u vučjim međunarodnim odnosima i običajima.

Napokon, i ova posjeta tročlanoga predsjedništva Bosne i Hercegovine na poziv Hatamija, koja podrazumijeva ekonomsko-trgovačke dogovore s poduzećima iz cijele zemlje (jednako "bošnjačkim", kao "srpskim" i "hrvatskim"), na svoj način potvrđuje da u iranskome zanimanju za Bosnu i Hercegovinu uvijek ima nečega više od puke hantingtonovski shvaćene vjersko-ideološke zainteresiranosti za "svoje"... Uostalom, ovu trojicu veselnika (Paravac, SDS, Čović, HDZ, Tihić, SDA) još nitko niotkuda nije ni pozvao u ovako ozbiljnu posjetu kao sada Teheran. A Hatamijevo jezično pitanje, i u lingvističkom i u onom podtekstnom, političkom smislu, pokazuje ozbiljnost jednoga temeljito obaviještenog, obrazovanog i dobromislećeg političara.

Utoliko se teže othrvati osjećaju tuge i beznađa, dok čovjek sluša citirani kvaziodgovor trojice mudrijaša s predsjedničkim titulama, kojima je dano da vladaju zemljom koju, sasvim očevidno, niti razumiju niti o njoj misle barem s onoliko ozbiljnosti i brige kao njihov daleki teheranski domaćin.

JEZIK ZA TRUBE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.