Dražen MATOŠEC
STROJ ZA MAGLU
FILMOZOFI
13. svibnja, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Prošle nedjelje, u “Dnevniku” Katje Kušec, premijer nam je savjetovao “neka se previše ne opterećujemo datumom ulaska u Europsku uniju”. Po uzoru na njega, može biti, kojem su godina, dan i sat sretnog događaja oduvijek trice i kučine? Kako ne. Kao da nas upravo on sam, Sanader osobno, od početka mandata ne masira tajmingom priključenja biranom društvu država! A onda je nekakvo europiskaralo ustalo na lijevu nogu i poručilo Vladi da si 2007. godinu može prikačiti mačku o rep. Isti tren Ivek je splasnuo, a to očekuje i od drugih, od Šeksa naniže. Nacija je iz razumljivih razloga sada malko zbunjena, ne znajući više što se traži s vrha: sekundu od vas ištu povišen tlak, užarene oči, navijački štimung, mahanje zastavom urešenom krugom žutih zvjezdica, odbrojavanje i poletnu pjesmu. Po mogućnosti - “Insieme: unite, unite Europe”. Već iduću, evo novih uputa za masovno raspoloženje. Pokrenimo Hrvatsku u smjeru flegme, glasi moto državne politike otkad smo pali na listi čekanja.

Kad već ne hoda u smjeru euforije.

U posljednjem izdanju “Savršenog svijeta”, emisije koja se naslovom nešto kao referira na film, dali su neukoj publici do znanja kako sve “savršene svjetove” ne valja držati baš savršenima. Američki “Vanilla Sky”, na primjer, objašnjavao je neki celuloidni mislilac Koraljke Kirinčić, obična je pizdarija s Tomom Cruiseom i njegovom donedavnom pratiljom Penelope Cruz u glavnim rolama. Jedno, bumo rekli, ruglo od remakea. Čak se i slažem, slučajno, iako moje mišljenje o Cruiseu i Cruzici vas zacijelo zanima kao mene Koraljkino. “Sreća” – ironizirao je dalje autor pokušaje suvremenih hollywoodskih srednjostrujaša – “da Bradu Pittu i Jennifer Aniston nije palo na pamet obnoviti ‘Casablancu’”. Još samo fali da od Pitta čujemo ono znamenito: “Play it again, Sam.” Ironija je skliznula u čisti sarkazam.

Kako molim, je li nam se pričinilo? Play it again, HRT, poželjelo je zamoliti gledateljstvo, nesigurno u svoje uši. Nemoguće da bi zgodni Brad ikada rekao nešto slično, uz najbolju volju. Ni u Bogartovoj interpretaciji Rick nije izgovarao Bergmaničine replike, pobogu, pa neće zacijelo ni u Pittovoj. Ali gle koliko se ja, amater, uzrujavam oko faktografije! Stručnjake opsjedaju dublje teme, kako vidjesmo ubrzo, čim su s Pitta prešli u više artističke sfere, omeđene pomodnim izrazima poput "začudno", "kultno” i sl. “Savršeni svijet” još nas je jednom podsjetio da kod gospodične Kirinčić ne sjede filmopicajzli, nego filmozofi.

Pametno da je “Savršeni svijet” onoga četvrtka čkomio o “Forrestu Gumpu”. U suprotnom, što veli naš puk, srao bi u zdjelu iz koje jede, a nije red. HTV je, naime, Hanksa u njegovu najmutavijem izdanju prikazala već u subotu.

Kako nisam filmski kritičar, tek tragač za razbibrigom u subotnjem programu, nemam ništa protiv da mi mali ekran te večeri špila dvorsku ludu. Kao kralju ove relativno skromne kvadrature, nad kojom uz pubertetsku princezu imam sve manje ovlasti, uostalom, baš mi paše kad si televizijska vikend-ponuda nabije na glavu kapu sa zvončićima i nadalje ponaša u skladu s kostimom.

STROJ ZA MAGLU: FILMOZOFI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.