MRKLI BRAKOVI
Anna Maria GRÜNFELDER
20. svibnja, 2004.

Autori instrukcije polaze od pretpostavke da je s migrantima moguće "živjeti ekumensko bratstvo u svakodnevici", ali to vrijedi za migrante iz kršćanske tradicije, bilo istočne, bilo zapadne. Radi li se pak o odnosu prema muslimanima ili prema pripadnicima azijatskih religija, ton vatikanske instrukcije bitno se mijenja. Migranti muslimani su središnji problem cjelokupne instrukcije

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Papinsko vijeće za dušebrižništvo objavilo je 14. svibnja 2004. instrukciju "Erga migrantes caritas Christi" - "Za migrante radi Kristove ljubavi". Migracije su jedan od gorućih problema današnjice - više od 200 milijuna ljudi nalazi se u zbjegovima, zbog ratova, diktatura, nerazvijenosti ili prirodnih katastrofa koje im uništavaju egzistenciju. Kao da su autori instrukcije htjeli ići na ruku vladama schengenske Europe koje - usporedo sa širenjem Europske Unije - pojačavaju vanjske granice EU i pooštravaju granični režim, u strahu od ilegalnih došljaka i azilanata, od uvoza organiziranog kriminala i terora, od nesposobnosti ili pomanjkanja volje imigranata za integracijom, od getoizacije, od radikalizacije, od sudara kultura i mentaliteta.

Ljubi samo svojega

Kršćanin treba pristupiti migrantima kao "milosrdni Samaritanac", preporučuje se vjernicima i pastoralnim radnicima u uvodu te instrukcije. Kršćani trebaju migrante primiti s pažnjom (attenzione), empatijom, ljubavlju (accoglienza) i solidarnošću. Pastoralni radnici neka se osjećaju odgovornim za socijalnu sigurnost i pravno reguliranje statusa migranata; njihova integracija u društvo prihvatne zemlje mora biti briga svake kršćanske zajednice - "sve u duhu konkretne ljubavi". Instrukcija izrijekom kritizira političke mjere koje problem migracije rješavaju represijom, zaustavljanjem migranata pred vanjskim granicama Europske Unije. Te pomirljive, humane i otvorene naglaske rimske instrukcije o ophođenju kršćana prema migrantima potkopava činjenica da sve te pozitivne poruke vrijede samo ako su migranti pripadnici jedne od kršćanskih crkvi, braća i sestre po vjeri, ako već nisu po obredima.

Autori instrukcije polaze od pretpostavke da je s migrantima moguće "živjeti ekumensko bratstvo u svakodnevici" bez pokušaja zanemarivanja ili zatomljivanja razlika i pokušaja da ih se preobrati. To vrijedi - autori to ističu - za migrante iz kršćanske tradicije, bilo istočne, bilo zapadne. Radi li se pak o odnosu prema muslimanima ili prema pripadnicima azijatskih religija, ton vatikanske instrukcije se bitno mijenja.

Migranti muslimani su središnji problem cjelokupne instrukcije. Svi migranti zadaju pastoralne probleme - no mješoviti brakovi između kršćanki i muslimana su središnja tematika u toj instrukciji. S muslimanima, tvrde autori, nipošto nije moguće ono što se među kršćanima različitih denominacija može postići s nešto dobre volje svih strana.

Minska polja tolerancije

Muslimansko-kršćanski ili zapadnoeuropski odnosi duboko su konfliktni. Mješoviti brakovi između kršćanki i muslimana su, sudeći prema instrukciji, prava minska polja. Autori ozbiljno nalažu svim pastoralnim radnicima da su u takvim slučajevima odgovorni za temeljito i iscrpno prosvjećivanje kandidata odnosno kandidatkinja o - kako instrukcija formulira - problematičnom pravnom položaju žene u muslimanskim obiteljima i o snažnom pritisku muslimanske sredine na bračne partnere radi muslimanskog odgoja djece, poglavito ako se radi o muškoj djeci.

MRKLI BRAKOVI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.