Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film

Guštaonica

Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
20. svibnja, 2004.

UGLEDNI BEOGRADSKI ODVJETNIK OBRAZLAŽE ZAŠTO JE TEZA VUKA DRAŠKOVIĆA O SUKOBU HRVATSKE I SRBIJE KAO GRAĐANSKOME RATU PRAVNO NEODRŽIVA

MARŠ NA ISTINU
Srđa POPOVIĆ
20. svibnja, 2004.

Sukob je od prvog dana bio međunarodni pošto je Srbija postala nezavisna država po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine, donetom više od godinu dana pre proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Ova činjenica zamagljivana je Miloševićevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio "borba protiv hrvatskog separatizma". Ta činjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobož Milošević čuva "teritorijalni integritet SFRJ", a ne vrši agresiju na tuđu teritoriju

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Prilikom svoje nedavne posete Bosni i Hercegovini novi ministar spoljnih poslova Srbije i Crne Gore gospodin Vuk Drašković je pozvao Hrvatsku da povuče svoju tužbu protiv SCG pred Sudom pravde u Hagu, s obzirom da se, po njegovom mišljenju, u Hrvatskoj vodio građanski rat, a ne međunarodni sukob. Reakcija hrvatske javnosti bila je burna, kao što se vidi iz uvodnika Novog lista koji je preneo jedan beogradski dnevni list. Može se pretpostaviti da je gospodin Drašković svoju izjavu bazirao na stavovima takozvanih "prijatelja suda" koji su sličnu tvrdnju izneli na kraju svoga mandata u postupku protiv Slobodana Miloševića. Međutim, ta teza je, kako ćemo ovde pokazati, pravno neodrživa.

Takozvani “prijatelji suda", Steven Kay, Branislav Tapušković i Timothy McCormack podneli su 3. marta ove godine podnesak Tribunalu u kome važno mesto zauzima njihova tvrdnja da se pred Tribunalom ne može suditi Miloševiću za krivična dela učinjena pre nego što je rat u Hrvatskoj dobio obeležje međunarodnog sukoba, to jest pre nego što je Hrvatska postala samostalna i nezavisna država. Drugim rečima, da se radilo o građanskom ratu, baš kao što to tvrdi i gospodin Drašković. Oni kažu: "Tužilac tvrdi da je oružani sukob u Hrvatskoj bio međunarodni sukob od 8. oktobra 1991. godine. Međutim prijatelji suda tvrde da je oružani konflikt postao međunarodni u nekom trenutku između 15. januara i 22. maja 1992. godine". Prvi datum predstavlja datum priznanja Hrvatske od strane Evropske Unije, drugi, datum učlanjenja u Ujedinjene nacije.

Nepoznata činjenica

Stanovište "prijatelja suda" je pogrešno jer sam čin priznavanja nema konstitutivno, već samo deklarativno dejstvo. Drugim rečima, priznanjem od drugih subjekata međunarodnog prava ne uspostavlja se državnost, već se prihvata jedna VEĆ POSTOJEĆA pravna činjenica (na to upućuje i sama reč "priznanje") koje priznanju PRETHODI. To priznanje deluje, dakle, ex tunc, odnosno unazad od dana nastanka države. Međutim, mnogo je zanimljivija malo pominjana činjenica (gotovo nepoznata čak i u krugovima stručne javnosti) da je sukob od prvog dana bio međunarodni pošto je Srbija POSTALA NEZAVISNA DRŽAVA po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine (donetom više od godinu dana pre proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991. godine). Ova činjenica zamagljivana je Miloševićevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio "borba protiv hrvatskog separatizma". Ta činjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobož Milošević čuva "teritorijalni integritet SFRJ", a ne vrši agresiju na tuđu teritoriju.

Naime, prema članu 72. Ustava Republike Srbije iz 1990. godine: "Republika Srbije uređuje i obezbeđuje: suverenost, NEZAVISNOST i teritorijalnu celokupnost Republike Srbije i njen MEĐUNARODNI POLOŽAJ i ODNOSE S DRUGIM DRŽAVAMA i MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA", kao i "odbranu i bezbednost Republike Srbije" ("oružanim snagama u miru i ratu rukovodi Predsednik Republike Srbije", član 83. Ustava). Shodno tome, članom 135. stav 2. Ustava Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ, za nju od tada zakoni SFRJ više ne važe. Tom odredbom se predviđa PRAVO Srbije da "poštuje" savezne zakone jedino onda "kada joj je to u interesu". U pravu je ova klauzula poznata kao klauzula "si volam" (ako hoću) i ima dejstvo da poništava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim "šta hoću" nemam nikakvu obavezu.

MARŠ NA ISTINU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA