Kolumne



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film

Guštaonica

Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
20. svibnja, 2004.

Ivo BANAC
PROTIV MOČVARE
TRALJAVA KONVERZIJA
20. svibnja, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Negdje početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, kad su protagonisti svjetova bili John F. Kennedy i Nikita S. Hruščov, londonski je Punch na svoj način komentirao “teoriju konverzije” – ondašnji krik punditske mode. Naime, teorija je bajala da će se sustavi sve više prožimati i poprimati elemente onog suprotnog. Zato je Punch predvidio da će na kraju konverzije Hruščov prognati Lenjinovu mumiju iz mauzoleja, te ovo mramorno zdanje na Krasnoj ploščadi pretvoriti u prvu moskovsku burzu.

Nije se baš tako dogodilo. Teorija je manjkava. Jednako kao i satira. No, budući da je Hrvatska trenutno opijena teorijom konverzije ne smijemo si zanijekati nesveti užitak raznih punchovskih slika. Primjerice, Sanader osuđuje Bandićev prijedlog za podizanjem spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu jer je to “objektivno” zakulisni manevar protuevropskih snaga. Uprava Mirogoja priznaje da je prostor za crkvom Krista Kralja predala pod pritiskom, te da će pogrješku istom popraviti. Ili, Stjepan Babić priznaje da je ispravnije pisati “greška”, distancira se od pogrješaka Zagrebačke škole, ponovno afirmira Novosadski dogovor i prelazi u Šuvarovu stranku. Ili, Jadranka Kosor pomaže bivšem kumrovečkom policijskom načelniku da dobije “papire” za znameniti cviček iz Titova vinograda, te još znamenitiju Kumrovečku školu, iz sentimentalnih razloga, vraća izvornoj svrsi. Ali, da i vama ostavimo malo prostora za domišljanje, jer laste se ovog proljeća nisu vratile...

Nisu vratile? Pa, uglavnom jesu, ali se nisu vratile u svoja gnijezda u Ilici 42. Priča ide ovako: Uprava Plavog oglasnika, koja dijeli jedan kat u dotičnoj zgradi, pokrenula je akciju da se gnijezda piljaka pod strehom prekriju metalnom mrežom. Kad su se negdje u travnju lastavice vratile povratka zapravo nije bilo: “U petak sam vidjela prvu pticu kako leti uz zgradu, pokušavajući ući u gnijezdo. Bilo mi je strašno gledati to, jer sam na vlastitoj koži iskusila taj osjećaj – vidjeti svoj dom, a ne moći ući u njega”, ispričala je Vjesnikovoj novinarki arhitektica Miljenka Perović, koja je mrežu primijetila nešto prije Uskrsa.

Drugi stanari nisu bili tako meka srca. “Te ptice prljaju mi prozore već dvadeset godina! Ajde da samo pjevaju”, istoj se novinarki povjerila jedna stanarka. A ni rješenje nije bilo jednostavno. Piljci su zaštićena vrsta. Metalne se mreže ne mogu postavljati bez dozvole. A dozvola se ne daje bez uvjeta zaštite prirode. No, budući da živimo u na široko poznatoj pravnoj državi dogodilo se da nisu usuglašeni zakoni o zaštiti prirode i kulturne baštine. Itd. (Vjesnik, 16. travnja).

Naša priča ipak ima “happy end”. Doznao sam to netom u kolumni našeg uvaženog književnika, gosta suradnika Večernjeg lista, akademika Pavla Pavličića. Ili, tako bih barem ja zaključio. Naime, književnik i akademik nije oduševljen činjenicom da je metalna mreža u Ilici 42 ipak na kraju uklonjena. Za njega to baš i nije neki “happy end”. Ne samo to, nego akademik i književnik uopće ne misli da životinje spadaju u gradove. Lastavice “prave gnijezda od blata, a to blato pada po pročelju i po staklima prozora”. Štoviše, čovjek koji na balkonu petog kata hrani golubove omogućuje da oni “zagađuju sve balkone ispod njega”. Ne samo to, nego “ljubitelji pasa vode svoje cucke da kakaju u pijesku gdje se djeca igraju, i svakoga tko im prigovori proglašavaju mizantropom i barbarinom”. I, napokon: “Slažem se da ljudi ne bi smjeli haračiti po prirodi i ondje ugrožavati životinje; ali zato u gradu životinje ne bi smjele ugrožavati ljude. A pogotovo ljude ne bi smjeli ugrožavati ljubitelji životinja, jer, njihova je ljubav – kako i ovaj primjer pokazuje – radikalna i isključiva”. Naime, književnik i akademik drži da je ono malo što je učinjeno da se lastavicama omogući povratak zapravo primjer kako je prevelika ljubav gora od mržnje (Večernji list, 10. svibnja).

No, on se i tješi. Stanare u Ilici 42 zagovornici nenasilja su “natjerali da skinu mrežu. No, učinili su to traljavo, kao što se u nas sve traljavo radi: pokrenuli su akciju onda kad je lastavicama već prošlo vrijeme za gradnju gnijezda, i one su otišle nekamo drugamo. U tome ima neke simbolike”. Ima. Vaistinu, ima. Jer konverzija ima smisla samo ako nešto može popraviti. Nemojte me krivo shvatiti. Još ima mnogo prostora za popravljanje. Nakon sudjelovanja na svečanosti otvaranja rekonstruiranog Starog mostarskog mosta, premijer bi ovog ljeta mogao otići prema Stocu, u Domanovićima popiti čašu izvrsne Zadrine žilavke, posjetiti i pomoliti se u obnovljenoj Sultan Selimovoj džamiji, dati doprinos RH za obnovu svih drugih još neobnovljenih stolačkih džamija, a načelnika Obradovića iz sestrinske bosanskohercegovačke stranke upozoriti da kršćanstvo nije nametanje križnih postaja u gradiću gdje su lažni kršćani u ime tog istog križa uništavali bogomolje drugih konfesija. To zapravo nije ništa nego zloporaba i blasfemija. Traljava je takva ljubav, a zapravo isto je što i mržnja.

Što se hrvatske opozicije tiče, simbolike bi moglo biti kad bismo prestali biti traljavi, te se dogovorimo da ne ostanemo samo u Domanovićima na žilavki. Štoviše, put bismo morali dovršiti prije Sanadera. U svakom pogledu moramo biti bolji i brži od njega. Znam da će to mnogima teško pasti, ali moguće je da će im još teže pasti potpuna nerelevantnost.

P.S.: Opet Jović. Opet o govoru mržnje (dakako, drugih). Ne bih ovdje polemizirao s čovjekom koji misli (ako sam ga dobro shvatio) da je Roosevelt najodgovorniji “za jedno od najvećih stratišta hrvatskog naroda u cijeloj njegovoj povijesti”. Ipak koristim njegovu opsesiju da popravim krivi navod beogradskog Danasa (21. travnja), gdje mi je pripisana sljedeća rečenica: “Mislim da moramo uraditi nešto drugo: utvrditi ko su bili nosioci svih promašaja i zločina tog vremena i sprečiti ono što je bila dubinska teza, odnosno dubinski motiv svih ovih ratova, a to je stvaranje nacionalnih država”. Izvorno sam rekao “nacionalnohomogenih država”, a to je bitna razlika. Iz ove rečenice, koju naravno i inače krivo citira, Jović gradi svoje teze protiv, ne toliko mene – ja sam mu samo strašilo za piljke – nego upravo protiv Sanadera. Na dobro vam došla konverzija.

PROTIV MOČVARE: TRALJAVA KONVERZIJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA