SAMO SANADER SRBE SPAŠAVA
Drago HEDL
27. svibnja, 2004.

Vukovarski Hrvati uglavnom misle kako je ideja o popisu dobra jer će se tako napokon utvrditi tko u gradu stvarno živi, a tko dolazi samo po mirovine. Vukovarski Srbi misle, pak, da je pozadina popisa posve drugačija – u strahu, koji je zahvatio lokalni HDZ, da su u Vukovaru Hrvati postali manjina i da bi na neposrednim izborima za gradonačelnika mogao pobijediti srpski kandidat, sada namjeravaju iz evidencije izbrisati što je moguće više Srba

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Tko ovog proljeća svrati u Vukovar moći će se uvjeriti kako otrcane fraze poput one “cijeli je grad jedno veliko gradilište”, ponekad znaju i zaživjeti. Doista, u Vukovaru se radi na sve strane, no poznavatelji tamošnjih prilika kažu kako je onaj nevidljivi rad, rad političkih lobija i kuhinja, neusporedivo intenzivniji od onog što se događa na ulicama.

Kad uskoro premijer Sanader dovede svoju Vladu na seansu u Vukovar, isto onako kako je svoju svojedobno doveo Ivica Račan, susrest će se s oba gradilišta - onim nad zemljom i vidjeti kako se užurbano grade ceste i nogostupi, obnavljaju zgrade i niče novi hotel s četiri zvjezdice; te onim drugim, ispod nje, u kojem lokalna politika pokušava uhvatiti što bolje pozicije za vrijeme koje dolazi. Pred Sanadera će, kad se uskoro bude pojavio u Vukovaru, stići i zahtjev tamošnjeg HDZ-a da se u Vukovaru, tri godine nakon što je obavljen u cijeloj Hrvatskoj, ponovno organizira popis stanovništva.

Fiktivni stanovnici

Hrvati i Srbi s kojima smo ovih dana razgovarali u Vukovaru, uglavnom kažu kako o ideji ne znaju puno, ili da ih ona uopće ne zanima. “Što će nam zaboga popis u gradu gdje ima toliko važnijih problema”, rekao nam je jedan Hrvat, a Srbin s kojim smo razgovarali u svemu vidi političku igru, no kaže ne zna tko je i s kakvim ciljem igra. Pilip Karaula, predsjednik Gradskog vijeća Vukovara, jedan od tamošnjih najutjecajnijih HDZ-ovaca, od kojega je potekla ideja o popisu stanovništva, obrazlaže to praktičnim problemom. Grad Vukovar treba naime formirati mjesne odbore, a podaci o broju stanovnika su različiti: prema popisu stanovništva iz 2001. u Vukovaru je 31.500 stanovnika; na posljednjim izborima prošle godine na biračkim je popisima bilo 33.000 osoba, što znači, kaže on – kad se tom broju dodaju i mlađi od 18 godina, u gradu je skoro 50 tisuća ljudi, dok policijski podaci govore o 46.000 stanovnika. Nitko ne zna otkud toliki rašomon, pa Karaula misli da je najbolje popisati ljude, naravno i njihovu nacionalnu pripadnost, kako bi se vidjelo koliko je doista stanovnika u gradu.

No, kako u Vukovaru o svemu postoje bar dva mišljenja i bar dvije istine, druga kaže da se radi o nečem mnogo prozaičnijem. Dio naših sugovornika, iz redova srpske etničke zajednice uvjeren je da se lokalni HDZ uplašio činjenice da Srbi, a ne Hrvati, u ovom trenutku predstavljaju neznatnu većinu u Vukovaru. “Naravno, preciznih podataka nemam da bih tvrdio kako su Srbi u ovom trenutku neznatna većina, no međutim dobar dio ljudi tako misli. A anketa jednog tjednika tko bi bio pobjednik u izboru gradonačelnika, bude li se on izravno birao, pokazala je da dr. Vojislav Stanimirović iz SDSS-a, ima uvjerljivu prednost pred aktualnim HDZ-ovim gradonačelnikom Vladimirom Štenglom”, kaže Boro Rkman, izvršni tajnik Samostalne demokratske srpske stranke.

Među Srbima sada vlada strah da se popisom stanovništva zapravo želi brisati dio onih koji su prodali svoja imanja i odselili u Srbiju i Crnu Goru, ali se nisu odjavili, pa se fiktivno vode kao stanovnici Vukovara. Kažu da takvih slučajeva ima, no upozoravaju na Vukovarce, hrvatske prognanike, koji već 13 godina žive u Zagrebu, Poreču ili su u inozemstvu, a vode se kao građani Vukovara.

- Nemamo ništa protiv popisa – kaže Rkman – no ne želimo manipulaciju, već jasno objavljenu metodologiju na temelju koje će se on obaviti.

Vukovar kao Hong Kong

Žarko Pavletić, jedan od vukovarskih ratnih zapovjednika, s logoraškim stažom iz Stajićeva, danas vlasnik pizzerije Stari toranj u koju podjednako svraćaju i Srbi i Hrvati, kaže kako je popis stanovništva doista nužan, no veli da je bezrazložan strah srpske etničke zajednice kako će biti nepošteno proveden. Pavletić kaže da svi problemi u Vukovaru proizlaze iz otužne gospodarske slike, jer osim javnih, državnih službi i uz njih vezanih djelatnosti, gotovo da ništa drugo i ne radi.

- Kad bi Vukovar bio lokalni Hong Kong, gospodarski snažna spona između Hrvatske i Srbije, svima bi ovdje bilo bolje i manje bi se politiziralo – kaže Pavletić.

No, ljudi ipak vole politizirati, pa tako jedan sugovornik u Hotelu Dunav, gdje se sastaje dio mlađih, ratnih umirovljenika, kaže: “Pogledajte samo koliko je u Vukovaru automobila s oznakama tablica gradova iz Srbije – SM, SO, NS, RU pa čak i BG, u vrijeme kad na bankovne račune pristižu mirovine. U te dane Srbi možda jesu većina u Vukovaru, no popis će pokazati da stvarno stanje nije takvo.”

I doista, mada nije bilo vrijeme isplate mirovina, za našeg boravka u Vukovaru, prošlog ponedjeljka, moglo se vidjeti više tablica s oznakom BG, nego onih ZG, više automobila iz Sombora i Novog Sada, nego onih iz Osijeka. Iz autobusa beogradske Laste, koji je stigao tog jutra oko devet sati, izašlo je dvadesetak putnika, a pet dnevnih linija s Beogradom gotovo je uvijek puno. Iz Vukovara, svakodnevno je sedam autobusa za Novi Sad, tri za Sombor i pet za Bačku Palanku, kamo odlaze i mnogi Hrvati u jeftiniji šoping živežnih namirnica. Putuje se gotovo kao nekad, a kako je Hrvatska ovih dana odlučila zadržati postojeći vizni režim, koji je Srbija i Crna Gora uvela znatno prije, pa će se do kraja godine moći putovati slobodno, bez viza, taj će promet i dalje rasti. Incidenata nema, novinske kronike ne bilježe da je nekome razbijen automobil samo zato što je došao iz Srbije.

- Vukovar je jedan od najmirnijih i najsigurnijih gradova u Hrvatskoj – kaže Žarko Pavletić.

No, što će se dogoditi bude li na neposrednim izborima za gradonačelnika izabran Srbin?

Obožavani Sanader

Na to pitanje nitko ne zna pouzdan odgovor. Dok jedni misle da bi to destabiliziralo političke i međunacionalne prilike, te radikaliziralo one snage koje su se tek smirile, drugi tvrde da se ne bi dogodilo ništa spektakularno. “Nezadovoljnici bi galamili i gunđali nekoliko dana, no sve bi ubrzo ušlo u uobičajenu kolotečinu, u svakodnevnu borbu za preživljavanje”, kaže jedan sugovornik.

SAMO SANADER SRBE SPAŠAVA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.