MAK NA STOLAC
Ivan LOVRENOVIĆ
27. svibnja, 2004.

Fanatični provoditelj karikaturalne ali nesmiljene rekonkviste u stolačkome kraju, biskup Perić, unaprijed se zgraža nad mogućnošću da netko "stavi u pitanje betonska postolja za stajališta i sam križ na Križevcu". Rasprava, koja se tim povodom po tko zna koji put povela, pokazuje svu dubinu (njegovane) nepomirljivosti i međuetničkoga nerazumijevanja

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Treba biti u suglasju sa čašću i krepošću, koje nas uče da su najveće ljudske nesreće one koje uzrokuju zločini" – napisao je prije tri i po stoljeća genijalni moralist La Rochefoucauld, a snimak današnje Bosne i Hercegovine, čak ne ni pretjerano dubinski, u cjelini i u detaljima potvrđuje fatalnu istinitost maksime velikoga aforističara. Nesreće koje uzrokuju zločini dugotrajne su, žilave, i, pretvarajući se u neku vrst kolektivnoga mentaliteta, proždiru duše cijelih naraštaja, ako nema neke jake institucije, koja bi im se, u suglasju sa čašću i krepošću, na vrijeme suprotstavila.

Ono što se svih godina nakon Daytona događa u Stocu kao njegova poslijeratna čemerna (anti)historija, može poslužiti kao ogledni primjer. A, opet, kad god se o Stocu govori kao zasebnom i "paradigmatskom" slučaju, dolazi se u opasnost da se zaboravi ili potcijeni činjenica da je cijela Bosna i Hercegovina – stolac, jer u njoj ovakvih mjesta ima mnogo, i u njima se etničke uloge povlaštenih i potčinjenih prilično ravnomjerno smjenjuju u srpsko-bošnjačko-hrvatskom trokutu (Srebrenica, Banja Luka, Bugojno, Drvar, Vareš, Konjic, Mrkonjić-Grad, Derventa...). Manira takvoga kontraproduktivnog apstrahiranja Stoca iz bosanskohercegovačke sudbine i konteksta očitovala se i nedavno, u organizaciji vrlo ambicioznoga okruglog stola u Sarajevu, koji je sav bio posvećen "slučaju Stolac".

Čavićeva gesta

U prividnoj digresiji, a u vezi sa citiranom La Rochefoucauldovom maksimom, valja zastati pred jednom ne baš svakidašnjom političkom gestom, koju je javnosti proteklih dana priuštio predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić, jaki čovjek Srpske demokratske stranke, po povratku iz višednevne posjete Londonu. Zanimljivo je kako nitko iz federalnih medija i političkih stranaka, inače brzih na ovu vrst reakcija, ne dovodi u pitanje međunarodni karakter Čavićeva putovanja, koji nije dopušten daytonskim ustrojstvom RS-a. To je, očevidno, u vezi s onim što je Čavić po povratku iz Londona rekao novinarima, i što je u dosadašnjem diskursu ovdašnjih srpskih političara do sada bilo nezamislivo, ravno najvećoj nacionalnoj sablazni. Čovjek je u Londonu imao ozbiljne i sistematske brifinge u Foreign Officeu, te je po dolasku u Banju Luku o hapšenju ratnih zločinaca izgovarao i ovakve rečenice: "To je realnost s kojom se moraju suočiti oni koji su odgovorni u ime građana RS. To znači da manipulativnog prostora za nesaradnju sa Haškim tribunalom i lišavanje slobode osoba koje su optužene za ratne zločine više nema. Od RS i njenih institucija se očekuje da ispunjavaju svoje obaveze. Institucije RS su dužne da rade na otkrivanju lica optuženih za ratne zločine i na njihovom hapšenju. Prostora za sitne balkanske podvale više nema" - ponavlja Čavić. I nastavlja: "Krajnje je vrijeme da ozbiljno pristupimo pitanju Srebrenice. Informacije koje sam dobio od Komisije za Srebrenicu, o kojima ne mogu da govorim u ovom trenutku, za mene su bile šokantne. Kao čovjeka me duboko pogađaju. Ja se već dugo vremena suočavam s nečim što su učinili moji sunarodnici, a što se može okvalifikovati kao ratni zločin. To kao čovjek moram da osudim. Snaga moje osude nije snaga osude suda, nego snaga osude čovjeka koji pripada narodu koji nikada u svojoj istoriji nije činio zločine i koji je više puta bio predmet zločina. I u ovom ratu je bio predmet zločina i ne treba o tom da šutimo. Ali ne smijemo ni da šutimo nad onim što su učinili Srbi nad drugima.

MAK NA STOLAC
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.