STOP THE TOWAR IN CROATIA
Srđan VRCAN
27. svibnja, 2004.

Grafit "Tovari, Zagreb je naš grad" prešutno poručuje u ime grada Zagreba: "ili me voli ili nestani", odnosno barem šuti i budi nevidljiv. Posrijedi je mentalitet koji ne podnosi javnu prisutnost drugih, te manifestiranje takve prisutnosti doživljava kao svojevrsnu opasnost za narav svoga grada. Stoga treba naglasiti kome taj grad zapravo pripada i kome nikako ne pripada

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Slobodna Dalmacija obavijestila nas je na svojoj naslovnoj stranici da se na zidu Studentskog doma u Zagrebu pojavio grafit koji glasi "Tovari, Zagreb je naš grad" s potpisom "BBB", te je, da bi povećala vjerodostojnost te svoje informacije, objavila i fotografiju spomenutog grafita. A da bi stvorila stanovit opći dojam o toj grafitnoj poruci, na istoj naslovnoj stranici izravno ispod te fotografije, Slobodna Dalmacija objavljuje velikim masnim slovima i tekst: "Zagreb: Dalmatinski studenti pretučeni u Domu dok su slavili Hajdukovu titulu". Time je splitski dnevnik jedan grafit koji se pojavio na jednoj od bezbrojnih zagrebačkih zgrada pretvorio u javni čin, koji je, novinski razglašen urbi et orbi, ušao u dalmatinsku javnost izravno povezan s navijačkim nasiljem u kojem se grafitna poruka odmah ostvaruje, te se pretvara izravno u grubo navijačko nasilničko djelo. Naravno, time je stvoren i poticaj da se nastavi rasprava u stilu o "njihovim" i "našim" postupcima s težištem da se utvrdi tko je veća žrtva: naši ili njihovi.

Poruka dominantne ideologije

Međutim, moguće je poći i drugim putem, te nastojati prepoznati i opisati puno značenje zagrebačkog grafita. Jer, ta je grafitna poruka veoma slojevita i znakovita, i to kako po svom izričitom sadržaju tako i po svojim mogućim učincima. Na tom putu moguće je napraviti nekoliko ključnih konstatacija.

Prva konstatacija jest da taj grafit po sadržaju svoje poruke i po tome kome je ta poruka upućena, kao i po svojim mogućim učincima na ponašanje navijača, nije uopće neka velika novina, niti je nešto što bi bilo danas posve neočekivano. Naprotiv, grafit je samo i prije svega normalno očekivani javni čin – jedna od epizoda - u prizemnom navijačkom ratu, koji se već dugo vodi između zagrebačkog i splitskog navijačkog plemena. I to ne samo kao puki verbalni rat. Pri tome grafit samo jasno i nedvosmisleno ukazuje na širi smisleni društveni kontekst u kojem taj navijački rat smještaju i kako ga osmišljavaju njegovi izravni inicijatori i protagonisti. Govoreći nešto stručnijim jezikom, to je samo primjer koje su sve resurse smisla izravni protagonisti navijačkog rata u stanju mobilizirati u svoje svrhe i još više da bi potakli i opravdali nasilničko djelovanje.

Druga je konstatacija da ta navijačka grafitna poruka po svim svojim glavnim značajkama nije izvorno nogometne naravi te sadržajno pripada i uklapa se u glavnu ideološku i političku struju koja dominira u ovim prostorima već od sredine osamdesetih godina. Stoga, to je poruka koja u osnovi, ali i na svoj način slijedi i nasljeđuje druge već dobro poznate grafitne poruke iz prethodnih godina. To su poruke koje su po pravilu glasile "Ovo je Hrvatska" ili "Ovo je Srbija", a te su poput ove zagrebačke bile poruke ponajprije upućene drugima. Naravno, postoji stanovita razlika, ali to je uglavnom razlika u kontekstu koji je u igri. Dok je u ovdje spomenutim porukama kontekst tzv. velikog, tj. nacionalnog formata pa i nacionalno-državnog formata te međunacionalnih odnosa, kod najnovijeg zagrebačkog grafita kontekst je samo "malog", unutarhrvatskog nacionalnog formata i zagrebačko-splitskih odnosa, posredovanih nogometom.

No i u prvom i u drugom slučaju posrijedi je isti ili sličan mentalitet u onih koji javno ispisuju i odašilju grafitima svoje poruke drugima. Promjena je samo u načinu kako se shvaćaju i određuju oni drugi kojima je poruka prvenstveno namijenjena.

Voli me ili nestani!

U jednom slučaju su to nacionalno obilježeni drugi – odnosno Hrvati ili Srbi; u drugom slučaju to su lokalno i regionalno obilježeni drugi - ali ključni sadržaj je uvijek isti. U najnovijem zagrebačkom grafitu poruka drugima je poruka ne-Zagrepčanima ili još preciznije Dalmatincima navijačima Hajduka. Njih se upozorava da oni stanuju a možda i žive u Zagrebu, ali da Zagreb nije i njihov grad. I ne smiju imati iluzija u tom pogledu: oni su u tom gradu oni drugi, na neki način samo gosti ili bar u nekom društveno značajnom (primjerice u nogometnom) okviru i tuđinci, pa i potencijalni neprijatelji. U tom smislu grafitna poruka uključuje sadržajno, ali prešutno dva upozorenja: prvo, oni ni kao ljubitelji nogometa ni kao nogometni navijači nemaju i ne mogu imati ona ista prava koja imaju pravi Zagrepčani, simbolički predstavljeni u BBB-ovcima; drugo, oni se kao drugi, kao gosti ili kao tuđinci u Zagrebu, ne mogu nekažnjeno ponašati na način koji navodno ne poštuje grad Zagreb, njegove nogometne vrijednosti i nogometne svetinje, u ovom slučaju otjelovljene u Dinamu. Stoga im grafit prešutno poručuje u ime grada Zagreba: "ili me voli ili nestani", odnosno barem šuti i budi nevidljiv. Dapače, posrijedi je mentalitet koji ne podnosi javnu prisutnost drugih, te manifestiranje takve prisutnosti doživljava kao svojevrsnu opasnost za narav svoga grada. Stoga treba naglasiti kome taj grad zapravo pripada i kome nikako ne pripada.

STOP THE TOWAR IN CROATIA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.