Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
BRKOVI
27. svibnja, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Posve je razumljiv njegov nekontrolirani bijes kojim se obrušava na medije. Da nije njih, prokletinja, on bi mogao sve što hoće. A hoće svašta. I prtlja se u sve i svašta. Pri tome ne preže ni od najprizemnijih prijetnji novinarima koje drži svojim najljućim, ako ne i jedinim neprijateljima. I tu je dobrim dijelom u pravu. Jer, uz opoziciju koja sitno kljuca i čeka svaku novu grešku vlasti kako bi euforično zapljeskala ručicama i uzviknula: eto, govorili smo mi..., novinari su i opet jedini, kakav-takav, korektiv užeg kabineta Ive Sanadera, ujedno i jedine vlasti u Hrvata. Ponajprije onog majordomusa koji kriči, prijeti i još valja potpune bedastoće.

On će tako u srazu sa stručnim mišljenjima u vezi afere prodaje Sunčanog Hvara, svekolikoj TV-javnosti (emisija Forum) objaviti kako je to što je on po struci radiolog zapravo njegova najveća prednost jer, eto, Malezija, na primjer, “taj dalekoistočni tigar”, čuda je napravila u svojoj ekonomiji samo zato što joj je na čelu Vlade bio liječnik, a ne tamo neki šugavi ekonomist.

Njegova bahatost sveprisutna je i iritantna poput jata komaraca. On nezaustavljivo zuji svoju pjesmu, deklamira napamet nabubane stotine uredbi i odredbi koje su u posvemašnjoj suprotnosti s tržišnom ekonomijom za koju se deklarativno zalaže ova Vlada, proglasit će u krajnjemu samoga sebe nadasve uspješnim malim poduzetnikom koji ima čak pet zaposlenih u proizvodnji vrata, riječju, dizat će samome sebi spomenik kad god ustreba, a naročito kada ga se uhvati u laži. A to je postalo toliko često da valja očekivati da mu uskoro uz tako - ne bez vraga! - ilustrativan brk, značajno porastu i uši.

On svjesno taji istinu kada iznosi sramne podatke o pokušaju uvaljivanja Sunčanog Hvara, bez natječaja, svome partijskom drugu Škegri. Onome veseljaku kojega je svojevremeno kamera uhvatila kako u džep trpa bocu pića na nekom državnom primanju. On ne govori istinu kada proglašava krizu u zdravstvu zbog tobožnje velike potrošnje lijekova. Ni kada se neuvjerljivo pravda kako nije prijetio urednici televizijskog Dnevnika koja je pametno odbila njegov arogantni zahtjev da se smjesta uključi u program kako bi demantirao vlastitu laž o prodaji Sunčanog Hvara.

Boljševik je to koji bi zaustavio vrijeme ili ga, još gore, vratio unatrag, u tobože mu mrski komunistički režim, kada su novinari bili samo takozvani društveno-politički radnici pod strogom paskom jedine partije na vlasti i kada je država u svome vlasništvu imala sve građane i svu društvenu imovinu.

To je paradoks Hebrang; demagoška dvojnost prvog Sanaderova činovnika koji javnost uvjerava kako sve radi zbog približavanja Hrvatske Evropskoj uniji, a istodobno nastavlja Tuđmanovu praksu privatizacije i njeguje isti - ćaćin - drski odnos prema medijima. Koje, budući se više ne daju pokoriti, naprosto beskrajno mrzi; koje će bez dokaza danas optužiti za korupciju, sutra za podmetanje. Jedino čega se, barem za sada, odrekao jesu sudske tužbe protiv novinara, što ih je hrpimice podizao u vrijeme svoje prve moći, kada je samo od ove novine za račun takozvanih duševnih boli utržio lijepu sumu novca.

GLEDE & UNATOČ: BRKOVI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.