Milan GAVROVIĆ
PREVO
IGRA PERLAMA
27. svibnja, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Zašto je gospodin Sanader progutao knedlu, kiselo se osmjehnuo i, usprkos ograničenjima koja on nameće, pristao na novi sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom? Zato što Hrvatskoj, u ovoj godini, treba preko 4 milijarde dolara samo za otplatu starih kredita. U toj, olujnoj situaciji, za koju su podjednako krive nekadašnje HDZ-ove i koalicijska vlada, MMF-ov Dimitri Demekas, u najmanju je ruku šef palube (pravi kapetani su, kao i uvijek, udaljeni tisućama milja), a hrvatski premijer samo mali od kužine. “Povjerilac je gori od bilo kojeg gospodara; gospodar posjeduje samo čovjeka, a povjerilac i njegovo dostojanstvo...” To je rečenica iz romana znakovitog imena; Jadnici, Victora Hugoa.

Da nije toga, dr. Sanader bi možda izgovorio povijesno “ne!” i ljubazno ispratio gospodina Demekasa neobavljenog posla. Štoviše, ovaj je autor sasvim siguran da je on, proteklog tjedna, o tome razmišljao skoro svake večeri. Pa čak i da je u sebi donosio takvu odluku, a već sljedećeg jutra od nje odustajao. Razloga za otkazivanje ljubavi MMF-u, puna je kapa, ali dovoljan bi bio i samo jedan. U deset godina, koliko ta organizacija krupnog svjetskog kapitala diktira hrvatsku ekonomsku politiku (a naše vlade tvrde kako je ta politika zapravo njihova), zemlja skoro da se nije makla s mrtve točke. Hrvatski bruto domaći proizvod još je uvijek manji nego prije 15 godina, a industrijska je proizvodnja niža za čak 37 posto. Još 1995., godinu dana nakon što je sklopljen prvi aranžman s MMF-om, hrvatski je izvoz sudjelovao u trgovini Evropske unije sa 0,42 posto. Sada je Unija politički mnogo sklonija Hrvatskoj nego u Tuđmanovo vrijeme, ali je taj postotak spao na samo 0,29. To, uz ostalo, stoji u analizi poznatog Bečkog instituta (autori Vladimir Gligorov i Hermina Vidović).

Pa ipak, tokom proteklih deset godina, MMF je uporno hvalio hrvatsku ekonomsku politiku i sve vlade koje su se u međuvremenu smjenjivale. Kaže se da su nezaslužene pohvale zapravo okrutna šala. Ali, jesu li te pohvale, zaista, bile takve? Iz hrvatskog ugla, jesu. MMF, točnije MMF-ovi vlasnici, izgovarali su ih, međutim, iskreno i s punim srcem. Hrvatska se potpuno potčinila modernom kolonijalizmu, pa je za automobilski lak i druge staklene perle koje se nude u bezbrojnim hipemarketima (pretežno u stranom vlasništvu), davala svoje obiteljsko zlato i srebro. Prodala je banke, a to znači i štednju svojih građana i omogućila ekstremne zarade na kamatama, prodala je i velika monopolska poduzeća sa sigurnim i velikim profitima, a politikom jake i stabilne kune poticala je uvoz na štetu vlastite privrede i svog izvoza. Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu? Kako to danas cinično zvuči.

Ove godine, međutim, MMF je, ipak, počeo mijenjati politiku. Doduše, do Hrvatske i gospodina Demekasa nisu stigli novi vjetrovi, koji su zapuhali kroz klima uređaje njegovih hermetički zatvorenih američkih kabineta, gdje se počela dovoditi u pitanje dogma čvrstog deviznog tečaja. (Koja za Hrvatsku još uvijek vrijedi kao sveto pismo.) U najnovijoj analizi MMF-ovih stručnjaka, tvrdi se da brze promjene tečajeva ne štete međunarodnoj trgovini. Ali i tu je riječ samo o interesima. Poruka je upućena Kini, od koje se traži da ojača svoj novac, kako bi njen izvoz postao manje rentabilan. Uzrok je golemi kineski suficit u razmjeni s Amerikom. Promjene koje se odnose na Hrvatsku, sasvim su druge vrste i dometa.

PREVO: IGRA PERLAMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.