Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma

Stranica obnovljena:
27. svibnja, 2004.

Mirko KOVAČ
KOVAČNICA
MAJSKI SVIBANJ
27. svibnja, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Maj je mjesec blagdana, raznih svečanosti, obljetnica, hodočašća, spomendana, nostalgije, ispunjen slavljima i kršćanskim krepostima, bogat i gusto nabijen važnim datumima, reklo bi se “prebukiran”. Po mnogima je najljepši mjesec u godini, mjesec štovanja Blažene Marije iliti “majke svibnja”. Urednici jednog davnašnjeg katoličkog kalendara što ga listam kao podsjetnik, dočaravaju radosti u svibnju i vele da je taj mjesec “razdragan i pun cvijeća, sve buja i pupča, potoci žubore, vrijedne pčelice zuje od cvijeta do cvijeta, miomirisno obilje zapljuskuje nas odsvuda, radosno se kliče životu, ugodnosti Blažene obasipaju puk; njezina nevidljiva ruka miluje malešne, blagoslivlje ženike…” Rado zurim u kalendare; nekoć sam imao lijepu kolekciju. I sada u njima nalazim zgodnih praktičnih savjeta, uputa za radove na okućnici, te duhovitih pričica, narodnih izreka, novih riječi i pojmova.

I ove je godine za Prvi maj izmiljelo mnoštvo svijeta i našlo se u parkovima, šumarcima, na poljanama, jer lijepi mjesec mami vanka. Uza sve, praznik je, a netko će se uvijek naći da svojim pučanima ponudi porciju graha s kobasicama i sve to medijski dobro poprati, pa će se tako mnogi naći pred tv-kamerama i između zalogaja izustiti koju o prazniku, o tome lijepom običaju da se građane više ne kljuka lakim pričama o budućnosti, nego jelom i opipljivim komadom kruha. Pratio sam svibanjske fešte na mnogim tv-postajama, promatrao sasvim pristojne ljude kako se zbunjuju i korigiraju pred kamerama; najprije im izleti iz usta Prvi maj, potom se ugrizu za jezik, a onda slijedi ispravak u Prvi svibanj.

Ne uplećem se u jezična pitanja, o tome imam svoj sud, ali to s majem i svibnjem ovoga mjeseca često se vrtjelo u medijima, katkad i stresno, jer sam zapazio da se naši Hrvati, otkako imaju svoju državu, i nadalje boje jezičnih pogrešaka, pa se mnogi nespretno i javno ispravljaju, upadajući tako u nove pogreške. Jezična je nesloboda kao i svaka druga – izaziva strah. Strah da ne pogriješite obično vodi u grešku.

Dobiti grah badava, a služiti se neprijateljskim jezikom, zbilja bi bilo nezahvalno.

I sve bi to moglo biti zabavno ako smo baš za cinizam, ali nisam od tih; štoviše, toliko sam puta želio priskočiti upomoć našim ljudima, jer mi se čini da im je nametnuta potreba da dokazuju svoje pravovjerje čak i tako suptilnim nacionalizmom kao što je jezični, ali moj glas se ne čuje u “virtualnoj gluhoći”. Uzaludno sam vikao da se ne štrecaju, da riječ maj u rječnicima hrvatskog jezika označava peti mjesec u godini, isto kao i svibanj, ali oni na poljanama, oko kazana s grahom, na svibanjskim feštama, nisu me mogli čuti. Čak bi nam maj morao biti bliži k srcu, jer sve više naginjemo papi i Rimu; ime je dobio po rimskoj božici Maji, dočim svibanj vuče korijen iz praslavenskog, a još nismo načistu s etnogenezom, još dvojimo oko podrijetla, je li ono slavensko ili iransko.

Uostalom, svi crnogorski kalendari do početka XX. stoljeća (posjedujem zbirku tih kalendara objavljenih u zborniku Orlić) imali su nazivlje mjeseca isto ovo koje danas rabimo u Hrvatskoj. A na čakavici je peti mjesec maj.

NASLOVNICA