Dražen MATOŠEC
STROJ ZA MAGLU
PILOTI
27. svibnja, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Utakmica između Brazila i Francuske bijaše još jedna podvala tzv. “trenerskog nogometa”. Stratezi s obje strane postavili su igru tako da se kroz paukovu mrežu obrane ne bi provukao mrav s Maradoninom tehnikom; kako onda očekivati da prođe nešto nabito poput Ronalda, usto još temeljito izraubano slavom, ozljedama i suludo gustim, modernim natjecateljskim ritmom? Napadači su, doduše, mjestimice pokušavali poentirati lucidnim potezom, nogometnom dosjetkom, vicom, no zalud, kad u protivničkih braniča ni svjetiljkom ne biste otkrili smisla za humor. Bez toga, nekakvog minimuma volje za sudjelovanjem u zajedničkoj šali, spektakl je bio osuđen na propast. Bekovi, kojima je ozbiljnost profesionalna deformacija - usađena dugotrajnim ponavljanjem mantre po kojoj lopta smije proći, ali zajebant iza nje ni za živu glavu – uspjeli su susretu priređenom u povodu stogodišnjice FIFA-e oduzeti draž zatresle mreže. Dakle, klimaks. Organizatori su ih zacijelo propustili obavijestiti da je susret revijalne prirode, misleći da će ovi sami shvatiti, iako su izgledi za takvo što ništavni, jednaki šansi da se doberman povuče u kućicu bez izričite zapovijedi. Ni u trenucima kad bi se trgle iz letargije uzrokovane teškom sezonom, klase a la Henry nisu daleko stizale. Kosilo ih je kao otavu, nadanjima naivnog gledateljstva unatoč.

Pred očima smo dakle imali Zidanea, vjerojatno jednog od najveće trojice svih vremena, potom Ronaldinha koji mu je takoreći uz bok... a atraktivan rezultat svejedno je izostao. U svoje novo stoljeće FIFA kroči ishodom nula-nula, po nogomet u cjelini pesimističnijim od bilo čijeg i bilo kakvog poraza.

Očaj uzrokovan jalovošću na najvišem bubamarskom nivou uputio nas je tako na filmski program, ali jao, ondje se u četvrtak odvijala mutacija glupog u gluplje. HTV 2 je s ciklusa “Goli pištolj” prešao na seriju “Ima li pilota u avionu”, naime, što će reći kako je idiotizam na zaslonu naprasno prerasao u superidiotizam. Da nisam upućen, usput govoreći, mislio bih kako je riječ o dva domaća politička dokumentarca: “Goli pištolj” svojim neuvijenim prizvukom podsjeća na Tuđmanovu eru, a i naslov “Ima li pilota u avionu” također priziva uspomene, ovaj put na Račanovo četverogodišnje vođenje Hrvatske. Bude li snimao štogod na potonju temu, Igor Mirković ne bi trebao biti odviše originalan u njezinu imenovanju. No, vratimo se Leslieu Nielsenu.

Ukratko, tip je vulgaran ispod svake razine prihvatljivosti, i to ga je valjda kvalificiralo za večernji termin. Truffaut se, naprotiv, posljednjih dana jedva uspijeva ugurati u mrtvi rukavac satnice - tamo iza podnevnog “Dnevnika” - čime HTV pokazuje što misli o novovalovskom klasiku, ali i o nama. Ne čudim se toliko filmskoj redakciji Hrvatske televizije, da se razumijemo, s obzirom na to da je u nemalom broju slučajeva već ponižavala gledateljstvo svojim izborom prime time hita. Više me iznenađuje dio kritičara koji se u novinskim najavama pokazao zapanjujuće blagonaklonim spram obiju maloumnih ludorija, “Pištolja” i “Aviona”, proglasivši ih urnebesnom zabavom za “manje zahtjevne gledatelje”, kao da su pukim činom pisanja o filmu na TV bili prisiljeni stupiti u neprincipijelnu koaliciju s prisavskim načinom razmišljanja.

“Manje zahtjevni gledatelji”, fantomska kategorija izmišljena tek zarad opravdanja uredničke inkompetencije, opet su prošli tjedan odlučivali u ime svih. One zahtjevnije, s mozgom većim od špekule, nitko po običaju nije ništa pitao.

STROJ ZA MAGLU: PILOTI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.