DUHOVI NA RAČUNU
Vladimir MATIJANIĆ
3. lipnja, 2004.

Tomislav Frkonja iz Pančeva je 1974. godine položio 100 tisuća DEM na devizni račun u Kreditnoj banci Zagreb, na 20 godina, s 10 posto godišnje kamate. U Hrvatsku je stigao 2000. godine, no umjesto da podigne nešto manje od 680 tisuća DEM, na šalteru Zagrebačke banke, sljednice Kreditne banke, dočekalo ga je objašnjenje da njegova deviznog računa nema, odnosno da je zadnji iznos podignuo još 1983. godine. Inače, te je godine Frkonja bio u Švicarskoj

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Davnog 20. prosinca 1974. godine danas šezdeset sedmogodišnji Tomislav Frkonja donio je odluku koja će mu doslovno obilježiti život. Toga je dana u poslovnici Kreditne banke Zagreb u Paromlinskoj ulici, naravno, u Zagrebu, položio 100 tisuća DEM; prema ugovoru sklopljenom s Bankom, Frkonja je novac mogao podići nakon 20 godina, ugovorena kamata iznosila je 10 posto godišnje, što znači da je 1994. godine trebao podići blizu 680 tisuća DEM. Toga novca, međutim, ni 1994. godine, ni danas jednostavno nema, misteriozno je nestao. Frkonja sada sa suprugom živi na židovskom groblju u Pančevu od pet tisuća dinara mirovine – samo račun za struju iznosi oko 1700 dinara - a iz Njemačke, gdje je radio, svaka tri mjeseca dobije po 45 eura.

Policijsko zlostavljanje

Frkonja, inače rođeni Zagrepčanin, po zanimanju visokokvalificirani kuhar, novac koji je deponirao u Kreditnoj banci zaradio je malo u Njemačkoj, malo po Hrvatskoj. Već do te 1974. godine njegova je biografija sadržavala dovoljno elemenata od kojih bi se u rukama umješnog autora napravila dobra literatura: iza sebe imao je nekoliko emigrantskih godina u Njemačkoj, kamo je dospio uglavnom iz političkih razloga, a usput je izbjegavao i vojsku.

“Kad sam se vratio odmah je policija došla po mene. Odveli su me na saslušanje, tukli su me, prijetili mi, pitali me tko me poslao u Jugoslaviju. A ja sam se vratio jer nisam mogao dobiti politički azil”, prisjeća se Frkonja.

Uglavnom, kad se primirio policijski interes za njegovim pojavljivanjem u Jugoslaviji, Frkonja se nastanio u Pančevu, gdje se oženio, a zaposlio se na Korčuli. Pet godina radio je u jednom hotelu, a pet je vodio svoj restoran. Stekao je nekakav imetak, uložio ga u već spomenutu banku i... tu se vraćamo na početak.

Kada je isteklo 20 godina od dana polaganja novca u zagrebačkoj Kreditnoj banci, stanje – kako u državi, tako i na računu – bilo je znatno drugačije nego što je Frkonja mogao predvidjeti i u svojim najgorim morama. Te 1994. godine zemlja u kojoj je njegov novac i zemlja u kojoj je živio još su bile u ratu, on nije imao ni hrvatsko državljanstvo, ni hrabrosti da se uputi u Hrvatsku.

Strah od batina

“Tek sam dosta godina kasnije, na nagovor jednoga prijatelja koji je porijeklom iz Hrvatske, a također živi ovdje u Pančevu, izvadio hrvatske dokumente. Nisam se volio vraćati zbog onih batina, zbog čitave situacije, rata, svega, bilo je nezgodno. Onda mi je ovaj prijatelj predložio da sredim hrvatske papire i ja sam to uradio”, govori Frkonja.

Frkonja 27. rujna 2000. godine dolazi u Zagrebačku banku, sljednicu Kreditne banke, ponovno u poslovnicu u Paromlinskoj gdje predočuje karticu koja potvrđuje da je 1974. godine otvorio devizni račun. Originalni je ugovor nažalost izgubio. Službenica na šalteru rekla mu je da u kompjutoru ne postoji nikakav dokaz o tome deviznom računu, te Frkonju upućuje “da tuži banku, ako hoće”.

DUHOVI NA RAČUNU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

KLIJENT NIJE U PRAVU

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.