PORATNI ZLOČINI
Drago HEDL
3. lipnja, 2004.

Pod različitim objašnjenjima – da je dokumentacija izgubljena, uništena poplavom, potom da je na reviziji u zagrebačkoj Centrali - osječka poslovnica Croatia osiguranja godinama je otezala isplatu štete nastale demoliranjem lokala u vlasništvu Milana Leskovca. "Bili su uvjereni da se više nikad neću pojaviti u Osijeku nakon što je u novinama objavljena izmišljotina da sam ratni zločinac, pa su novac podijelili”, kaže vlasnik prvog demoliranog lokala u vlasništvu osječkih Srba 1991. godine

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Milan Leskovac, prva žrtva demoliranja lokala 1991. godine, koji su bili u vlasništvu osječkih Srba, tvrdi da ima pouzdane spoznaje kako je osiguravajuća tvrtka Croatia osiguranje, naknadu štete za uništenje njegovog ugostiteljskog objekta uz pomoć falsificiranih dokumenata isplatila nekom drugom. Leskovac kaže da je do tog podatka došao privatnom istragom, pa je temeljem toga Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku prijavio odgovorne osobe osječke filijale Croatia osiguranja, tvrdeći kako su za sebe zadržali iznos od najmanje 300.000 kuna, koliko je njegovo potraživanje za štetu nastalu demoliranjem lokala.

To je prva konkretna potvrda govorkanja kako su hrvatske osiguravajuće kuće, ali i banke kad su u pitanju štedni ulozi, kod kojih su građani srpske nacionalnosti imali osiguranu imovinu ili položenu štednju - naknadu za štetu nastalu na njihovim lokalima, stanovima i kućama, odnosno štedne uloge - isplaćivali drugim osobama uvjereni kako se ti Srbi više nikada neće vratiti u Hrvatsku.

No, Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku odbacilo je njegovu kaznenu prijavu, zadovoljivši se izjavom Petra Lagatora, direktora za procjenu i namirenje šteta osječke filijale Croatia osiguranja, koji je na obavijesnom razgovoru s policijom “kategorički tvrdio” kako “šteta po rečenom predmetu nikada nije isplaćena niti je mogla biti isplaćena”. Ta izjava bila je dovoljna za odbacivanje kaznene prijave, pa će Leskovčeve tvrdnje kako se mešetarilo s njegovim odštetnim zahtjevom i novcem, ostati nedokazane.

Odmazda za divljanje JNA

One večeri, 27. lipnja 1991., kad je hrvatska javnost ostala zgrožena divljanjem tenkova JNA na osječkim ulicama i kad je slika zgaženog crvenog fiće obilazila svjetske tv-postaje, u ugostiteljski objekt Domić Milana Leskovca upala je skupina nepoznatih osoba i razbila sve što se razbiti dalo. Iako Leskovac s demonstracijom moći JNA nije imao ništa, skupina gnjevnih Osječana svoj je bijes iskalila na njegovu lokalu. Tek činjenica da se ugostiteljski objekt Domić nalazio u sastavu višekatne stambene zgrade, spasila ga je od miniranja, sudbine kakvu su kasnije u Osijeku doživjeli mnogi lokali u vlasništvu Srba.

Iste večeri kad mu je razbijen lokal, Leskovac je obavijestio policiju. Patrola je obavila uviđaj i napravila zapisnik. Sljedećeg jutra Leskovac se uputio u Croatia osiguranje da bi prijavio štetu. Odlazi u lokal zajedno s dva službenika koji pažljivo popisuju svu nastalu štetu, procjenjujući je na oko 60.000 DEM. Sutradan mu kažu kako će zbog isplate štete biti potreban i policijski zapisnik, no u policiji mu, uz različite izgovore, danima ne daju zapisnik.

Dan nakon što mu je demoliran lokal, pod novi Leskovčev automobil, mazdu 323, parkiranu ispred njegova stana u Lošinjskoj ulici, podmetnuta je bomba. Zatim slijede usmene prijetnje. Leskovac se s obitelji još petnaestak dana skrivao na različitim adresama u Osijeku, ali je svakodnevno – i uvijek bezuspješno – odlazio i u Policijsku upravu po zapisnik i u Croatia osiguranje. Iz straha za vlastiti život 20. srpnja 1991. odlazi u Mađarsku, a deset dana nakon toga, njegov kiosk-pečenjarnica, smješten na osječkoj donjogradskoj tržnici, leti u zrak.

PORATNI ZLOČINI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.