ONAN BARBARIN

3. lipnja, 2004.

Jedini realan komad pornografije u "slučaju Severina" - kojoj će ustreptala nacija odsad valjda tepati kao o "Našoj Ševi" - sadržan je u činjenici da Index.hr, nakon što je zagrebao po svojim i tuđim niskim strastima, sada gradi mit o vlastitoj etičnosti, jer, eto, momci nisu išli do kraja, a mogli su. U ratničkoj epici, primjerenijoj ovim prostorima, to je otprilike: Gledaj, mama, nisam ga ubio, iako sam imao otkočeni heckler u ruci; otkinuo sam mu uho i pustio ga sretnog kući!

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Moderan medijski urednik - naročito želi li se priključiti svijetu uspješnih, gdje opstaju samo najjači - funkcionira danas kao hodajući spoj beskrupuloznosti, voajerstva i neutažene potrebe za masturbacijom. Budući da se uz to voli predstavljati kao "borac za istinu", odnosno "borac za pravdu", prikladno bi bilo ime iz mitologije kolportažnih heroja. Recimo, Onan Barbarin.

Medijska čokoladica u vidu 11-minutnog porno-filma Severine Vučković, navodno ukradenog iz njezine privatne kolekcije, iz kojega je internetski portal Index.hr pomno odabrao četiri čedna screenshota i emitirao ih na svojim stranicama, doživjet će različita tumačenja, prizivat će se "zakoni, pravila, stavovi i načela profesionalnosti" - kao što je to već svetački pompozno učinio predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lučić (apelirajući pritom i na hapšenje!), a ministar kulture Božo Biškupić tome je dodao i vrijednu notu bogobojaznog zgražanja - ali stvar se u svojoj ogoljeloj biti svodi na sljedeću dramsku situaciju:

Nečija privatna video-kaseta, snimljena za osobni račun, čija bi drukčija upotreba mogla kompromitirati vlasnika, dolazi u ruke nekome tko raspolaže dostatnom količinom medijske moći, i ovaj u tome trenutku odlučuje hoće li je pustiti u javni optjecaj ili ne. Odnosno - hoće li biti pasji sin ili neće.

Pasji sinovi

Lijepi broj modernih medijskih urednika, pripravnih na trku u svijetu uspješnih, gdje opstaju samo najjači, u osnovi su pasji sinovi. Tu činjenicu nije tako jednostavno podvoditi pod kategorije "zakonitosti" ili "načela profesionalnosti". Jer uvijek se radi o onom delikatnom trenutku odlučivanja: hoćeš ili nećeš, odnosno - jesi ili nisi. Pritom svaki oblik eventualne sankcije - zakonske, profesionalne, ili čak "moralne" - ulazi u rizik da potkopa samu narav "sredstva informiranja", čiji je jedan od prešutnih smislova zadovoljavanje voajerskih potreba svojih konzumenata; uvijek bi dakle to mogla biti i kazna "onima koji samo rade svoj posao". Osim toga, već smo naučili da ne postoji legislativa za efikasno suzbijanje pasjih sinova. Dapače, u vrijeme kada razvoj tehnologije širi prostor njihove volje, a time i labavi granice moralnih susprezanja, oni su ti koji kroje kodekse za budućnost.

Radi se, naravno, o svjetskome trendu: hipertrofirana "žuta zona", koja uključuje sve raspoložive tipove industrije zabave, odavno čini pretežni dio onoga što se romantično nazivalo novinarstvom, ili pak katalogiziralo pod društveno-korisnom formulom "informiranja javnosti". Na ovome nas mjestu, međutim, zanimaju bastardi - jer o takvome se žanrovskom miksanju ovdje radi - a to je već prilično autohtona vrsta.

Pisac u slini

Jedini realan komad pornografije u "slučaju Severina" - kojoj će ustreptala nacija odsad valjda tepati kao o "Našoj Ševi" - sadržan je u činjenici da Index.hr, nakon što je zagrebao po svojim i tuđim niskim strastima, sada gradi mit o vlastitoj etičnosti, jer, eto, momci nisu išli do kraja, a mogli su. Fotografije smo uklonili čim nas je Severina lijepo zamolila, a dotad smo "pazili da joj se ne vide bradavice", veli glavni urednik Matija Babić. U ratničkoj epici, primjerenijoj ovim prostorima, to je otprilike: Gledaj, mama, nisam ga ubio, iako sam imao otkočeni heckler u ruci; otkinuo sam mu uho i pustio ga sretnog kući!

Tako Index.hr u prvi plan istura soft realizaciju svojih žutih poriva (u odnosu na beskrupuloznost britanskoga tipa, recimo), što bi onda imalo rezultirati nekom vrstom prosvijećenog tabloida, koji bi baš time što je soft – što se izložio hrabroj samokastraciji – da ukaže na gigantske dimenzije vlastite moralnosti. Ali moraliziranje nad prizemnim žudnjama uvijek je nerješiv nesporazum. Spoj visokih načela i niskih pobuda uvijek se ispostavlja kao kič, a taj kič – u medijskom posredovanju – nepogrešivo razotkriva onaj pornografski sloj karaktera "sredstva informiranja".

ONAN BARBARIN
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.