BUGOJANSKI ZID
Ivan LOVRENOVIĆ
3. lipnja, 2004.

Ono malo kadrova kojima je Federalna televizija uspjela popratiti posjet Del Ponte Bugojnu govori više i preciznije o "mentalnim formama" kojima je uokviren život stanovnika današnje BiH nego sveukupna politička retorika. Po izlasku iz zgrade bugojanske općine Del Ponteovu je dočekala potresna slika. Dva živa zida žena i muškaraca, zbijena na suprotnim stranama iste ulice: jedan zid – bugojanski Bošnjaci, drugi zid – bugojanski Hrvati

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ono malo kadrova kojima je u prošli utorak navečer Federalna televizija uspjela popratiti posjet Carle del Ponte Bugojnu govori više i preciznije o mentalnim formama kojima je uokviren život stanovnika današnje Bosne i Hercegovine nego sveukupna politička retorika što ju slušamo svakodnevno, bilo od domaćih bilo od međunarodnih funkcionara, kao i od nacionalno-konfesionalnih uglednika. Po izlasku iz zgrade bugojanske općine, gdje je razgovarala s načelnikom Mustafom Strukarom i njegovim zamjenikom Ivicom Zelićem, Del Ponteovu je dočekala potresna slika. Dva živa zida žena i muškaraca, zbijena na suprotnim stranama iste ulice: jedan zid – bugojanski Bošnjaci, drugi zid – bugojanski Hrvati. Svaki sa svojim simbolima, svaki sa slikama svojih nestalih i pobijenih, sa svojim zahtjevima, i s knjigama o svojim stradanjima, koje su na ulici uručivali Del Ponteovoj, dovikujući joj preko njezinih prevodilaca svoje jade i traženja.

Teško je nagađati u kakvoj je atmosferi grad živio dok su trajale pripreme za blic posjet haške tužiteljice gradu na gornjem Vrbasu, ali sama slika nepogrešivo govori o tome sve bitno: dvije strane, polarizirane u muci koja je - ista. No, sudeći po nekim reakcijama, uhvaćenim mikrofonom i kamerom, scena na bugojanskoj ulici kao da je i na same njezine aktere imala neko neočekivano, pomalo zbunjujuće djelovanje. Tako, jedna ojađena žena iz hrvatskoga zida isprekidano i kroz zaplakivanje govori u kameru, očevidno tražeći neke nove riječi, koje do ovoga trena nije naučila izgovarati, o tome kako, eto, nije važno što je tko radio, svi smo unesrećeni, samo "neka nam kažu gdje su, da znamo, da ih možemo sahraniti i ljudski oplakati...".

Kuga za BiH

I dvojica općinskih poglavara imala su sličan nastup. Mustafa Strukar, nasljednik ratnoga gospodara života i smrti u Bugojnu Dževada Mlaće, izričito je ustvrdio kako su u razgovoru s Del Ponteovom svi ratni događaji iz njezine domene imali isti tretman. Ivica Zelić je, uspijevajući ovladati vidljivim emocijama, rekao da je i sam iz obitelji koja je postradala i koja traga za svojima nestalim, ali kako se sve ovo mora obaviti bez politiziranja, jer je najvažnije da se ubuduće "živi u miru".

No, na drugoj strani, u Banjoj Luci i u Sarajevu, boravak Carle del Ponte imao je itekako naglašen politički karakter. On je došao kao svojevrsna završnica u cijeloj seriji jakih pritisaka međunarodnih faktora na vlast RS-a u pogledu hapšenja ratnih zločinaca, osobito Radovana Karadžića, te općenito u pogledu odnosa spram ratnih zločina (rad Komisije za Srebrenicu, itd.).

Najprije je generalni sekretar NATO-a nedavno u Sarajevu izjavio da Bosna i Hercegovina apsolutno nema šanse biti primljena u Partnerstvo za mir na skorom istanbulskom zasjedanju NATO-a, zbog toga što njezine vlasti ništa nisu učinile da optuženi ratni zločinci budu uhapšeni i isporučeni u Haag. Tomu se priključio i Paddy Ashdown, optužujući Republiku Srpsku da će biti krivac za ostajanje Bosne i Hercegovine pred vratima Evrope, pri čemu je Radovana Karadžića proglasio "kugom za Bosnu i Hercegovinu". Mnogi analitičari smatraju da ova iznenadna Ashdownova retorika protiv Republike Srpske i protiv Karadžića nema mnogo veze s bilo kakvim načelima. Njome Ashdown, inače sasvim netipično odsutan iz dnevnoga političkog života u Bosni i Hercegovini, pronalazi žrtveno janje za sve očevidniji potpuni neuspjeh velikih reformi koje je gromoglasno najavljivao, i za koje je tvrdio da je pronašao dobre partnere u nacionalističkim vlastima, kako u Federaciji Bosne i Hercegovine, tako i u Republici Srpskoj.

Potom je predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić u londonskomu Foreign Officeu (umjesto, recimo, u Sarajevu, u OHR-u, ili u Bruxellesu, pri Vijeću za implementaciju mira u BiH...) dobio izričite i precizne instrukcije o tomu što vlast RS-a mora raditi u vezi s hapšenjem Radovana Karadžića i općenito u promjeni svoga odnosa spram ratnih zločina, o čemu smo pisali u prošlom broju Ferala. Sada boravak Carle del Ponte u Sarajevu, gdje je razgovarala s Ashdownovim zamjenikom Donaldom Haysom (Ashdowna ni u ovoj prilici nije bilo), te u Banjoj Luci gdje se sastala sa srpskim liderima, kao da doista sluti nekakav preokret...

BUGOJANSKI ZID
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.