COSMOBOY: POKLONI SE I POČNI!

Nenad VELIČKOVIĆ

Moje ime je Boy. Cosmoboy. Redovno čitam Cosmo. Čitam ga između stranica. Pun je korisnih savjeta, kao božićno drvce praznih kutijica s mašnicama. Naprimjer: "Kako zamotati ono što je muškarcima najdraže da bi to pamtili kao najljepši poklon koji su ikad primili?"

Šta je muškarcima ONO najdraže? Televizor? Auto? Piva? Oni sami sebi? Uniforma? Flaša? Lijepa naša? Moć? Vlast?

Ima raznih muškaraca. Jednom je najdraža janjetina. Jednom drugom je draži odojak. Kom odojak, kom opanak. Ali nekako slutim, jer slutiti još jedino znam, da Cosmo nema namjeru savjetovati djevojke kako da pakiraju opanke. ONO je zapravo Ona. Ili Ona ili ništa. Jedna i jedina. Talijani je pišu sa dva zz. Imaju je sve žene a nema je nijedna sirena. Bez nje je i Konan Onan. O njoj je pisao Žil Vern: Put u središte žene. I Matoš: "Samo tebe volim, samo tebi služim..."

Kako zamotati ONO što je muškarcima najdraže da bi to pamtili kao najljepši poklon koji su ikad primili?

Mašta može svašta. Pošaljite mu Dehaelom ključ svoga stana, a vi ga dočekajte u izazovnom rublju na postelji okruženoj mirisnim svijećama. Ili pozvonite na njegova vrata, a kad vam otvori, raskopčajte bundu i pokažite pod kojim zecom leži grm. Muškarcima je Ona najdraža. Najdraženka. Sva im krv jurne iz mozga u glavu.

Bauk kruži Hrvatskom, bauk Cosmonizma. Nije li to revolucionarna ideja - poklanjati bez troška, i sa realnim izgledima na sextradobitak?

Kako zamotati ONO što je ženama najdraže, da bi to pamtile kao najljepši poklon koji su ikad primile?

Šta je ženama najdraže? Nutela? Šoping? Perilica? Koeljo? One same sebi? Uniforma?

Ili je ONO zapravo On. Sextremitet. Ukrućena goropad. (Sekspir) Pominje ga i junačka pjesma: "Što Momčilu do koljena biješe, Vukašinu po zemlji se vuče." Ko ga nema, bez njega se može.

Cosmoboy se smješka, zamišlja poklon koji će njegova Cosmogirl pamtiti kao najljepši koji je ikad primila. On leži, a poklon stoji. Na poklonu mašnica. Ili još bolje, kravatica. Kenova. Slavljenica otvara vrata. Ugleda na podu red jagoda. Uzima ih, jednu po jednu, i od jagode do jagode, eto prigode. Vi na krevetu, a ono što je ženama najdraže na vama. Ona zinula od iznenađenja. Očekivala je parfem, prsten, bisere, a umjesto svega, kitica bez cvijeća.

- Šta izvodiš?

- Ništa. Sretan ti osmi mart. Ovo ti je poklon.

- Kakav poklon?

- Najljepši kojeg ćeš ikad primiti.

- Isuse, koji kreten!

Nekako nije isto. Kad one poklanjaju nju, onda je to izraz ljubavi, a kad oni poklanjaju njega, onda je to napad udila.

Zašto djevojke mogu poklonjati sex, a muškarci ne? Zašto su u sebedavanju one heroine, a oni klovnovi? Do kad će one u pravilu biti nježne, emotivne, zaljubljene i nesebične, a oni sextremno sexplicitni sexploatatori skloni sexcesima i sexponiranju?

Zar je posljednja riječ feminizma da su svi ljudi jednaki, ali da su žene jednakije?