Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
3. lipnja, 2004.

TOMISLAV ŽIGMANOV, MLADI VOJVOĐANSKI FILOZOF, O POLOŽAJU I PROBLEMIMA HRVATSKE MANJINE U SRBIJI

PROHUJALO S
Tatjana GROMAČA
3. lipnja, 2004.

Minimalni pomaci u odnosu prema hrvatskoj manjini, koji su bili epohalno značajni za Srbiju, dovedeni su u pitanje nakon ubojstva premijera Đinđića. Pod sadašnjom vlašću pojavile su se restauracijske tendencije… Etnička distanca spram Hrvata je jako velika. Dakle, čitav taj život je siromašan, nema puno suvremenih momenata, za bilo što učiniti potrebni su veliki napori…

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Tomislav Žigmanov mladi je vojvođanski filozof, koji se, između ostaloga, bavi i problemom manjina, a u kontekstu toga i problemom Hrvata u Vojvodini. Poznat kao čest i oštar kritičar suvremene srpske stvarnosti, Žigmanov slovi za nekoga tko dobro poznaje prilike i probleme vezane uz hrvatsku manjinu u Srbiji. Žigmanov se bavi esejistikom, objavljuje radove na filozofske teme, suradnik je vojvođanskog Otvorenog društva, član je redakcije časopisa Centra za multikulturalnost. Objavio je dvije zbirke poezije i knjigu esejističkih crtica Iza efemerija svakodnevlja. Susreli smo ga u Umagu, na uglednoj manifestaciji znanoj kao Tomizzini dani, na kojoj je sudjelovao kao teoretičar – izlagač, predstavnik hrvatske nacionalne manjine iz Vojvodine.

Manjina na rubu svijeta

- Kako izgleda trenutačna slika - unutarnja karta koju sačinjava hrvatska manjina u Srbiji, ako bismo se željeli izraziti u nekim konkretnim omjerima?

- Prvo bih želio reći da je poznato da čitateljstvo u Hrvatskoj nema kontinuiran, kvalitetan i relativno trajan uvid u ono što su Hrvati u Vojvodini, tako da su momenti prepoznavanja, ono po čemu se hrvatstvo u Vojvodini prepoznaje u Hrvatskoj, Zvonko Bogdan i Bela Tonković. Osim ovoga, i bolje upućeni čitatelj gotovo ništa ne zna. Suhe statističke brojke kažu da su Hrvati u Vojvodini brojčano druga manjina u Vojvodini a četvrta u Srbiji, da su teritorijalno jako disperzirani – samo u općini Lapovo u Srbiji nema niti jednog Hrvata, a u svih 158 općina u Srbiji ima barem jedan Hrvat. Veća je koncentracija Hrvata u Vojvodini i Beogradu te drugim urbanim sredinama u Srbiji, a najveća je u Subotici. U Subotici oni pokazuju najveći stupanj organiziranosti. Ondje su sjedišta političkih stranaka, kulturnih udruga, novinsko-izdavačke ustanove…

- Kako su Hrvati kao manjinska zajednica organizirani unutar sebe? Može li se situacija na tom polju nazvati povoljnom?

- Hrvati kao manjinska zajednica slabo su organizirani unutar sebe. Imaju vrlo mali broj institucija i sadržaja koji se odvijaju u njima. To je manjinska zajednica čiji pripadnici uglavnom žive na selu i ima te značajke tradicionalnog. Također, oni su relativno na rubu glavnih ekonomskih tokova unutar Srbije, što ih onda kandidira za zajednicu Hrvata koji su najsiromašniji u svijetu. Osim toga, okružje im nije blagonaklono, jer žive u društvu u kojem, nakon Albanaca, slove kao najveći negativni stereotip. Znači, Hrvati slove kao veliki neprijatelji, kao oni koji Srbima žele zlo. Ta etnička distanca je spram Hrvata jako velika. Dakle, čitav taj život je siromašan, nema puno suvremenih momenata, za bilo što učiniti trebaju veliki napori…

PROHUJALO S
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA