Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma

Stranica obnovljena:
3. lipnja, 2004.

Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
GLAVAŠ
3. lipnja, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Dobro je da se stvari kreću prema naprijed, u pravcu obrnutom od uobičajeno licemjernog. Hm, hm? Elem, definitivno udarna vijest govori o dubokoj zgranutosti "javnosti" zbog objave intimnih scena Severine Vučković i njenog momka na Internetu. Hrvatsko novinarsko društvo nije časilo ni časa već je šef toga udruženja hitno pozvao čak državnog odvjetnika da postupi po dužnosti prema mlađahnoj ekipi s Indexa koja je puku dala na uvid golišave fotografije nacionalne ikone. I to je skroz OK.

Samo, eh, samo. Postoje li možda i neugodnije stvari od razvaljivanja privatnih fotografija glavne pjevačice u Hrvata, poznatoj i kao osobi koja vrlo vješto radi na vlastitoj promociji? I da li se i u takvim slučajevima, iznimno i grubo narušene privatnosti, u pomoć poziva Državno odvjetništvo da postupi po dužnosti? I još samo jedno retoričko pitanje: je li iznošenje iz bolnice ili ambulante liječničkog kartona u kojemu je zapisan čitav jedan život, i njegovo korištenje u javne svrhe, ako već ne gore, onda barem jednako tako strašno kao i internetsko pojavljivanje gole Severine?

Ili se naprosto radi o tome da kada liječnički karton novinara i Feralova urednika Drage Hedla "dospije" u ruke osječkoga gazde Branimira Glavaša, a ovaj ga potom prepriča novinaru jednih dnevnih novina, onda se to smatra nečim posve normalnim. Visoki dužnosnik tobože promijenjenog HDZ-a i najmoćniji čovjek Osijeka, i inače sklon divljačkim nasrtajima na novinare, hladno će izjaviti, a Slobodna Dalmacija prenijeti, kako je Drago Hedl "psihijatrijski slučaj", te da je dva puta pokušao samoubojstvo(?) To bi Glavašu, kojemu je, evidentno, stavljen na raspolaganje zakonom zaštićeni "materijal", imalo poslužiti kao dokaz kako je čitav novinarski rad Drage Hedla, a naročito njegovi mnogobrojni tekstovi o "ratnom putu" i mirnodopskoj strahovladi B. Glavaša, upitan i nevjerodostojan.

I kada smo već kod Interneta, koji je ovih dana, zbog naše Seve, tako uzbudio duhove, valja podsjetiti da se taj isti Glavaš, još 1998. godine, poslužio istim sredstvom, e da bi faksimili o "povijesti bolesti" Drage Hedla stigli na adrese svih novinskih kuća u Hrvatskoj. Tadašnji Večernji list, na primjer, nije se ustručavao na svojoj naslovnoj stranici donijeti fotografiju Drage Hedla i zanimljiv naslov: "Samoubojstvo Drage Hedla na Internetu!" I nešto se ne sjećamo zgranutosti dežurnih čuvara "prava na privatnost", baš kao što ni prošloga tjedna na ponovno Glavaševo posezanje za povjerljivim detaljima iz zdravstvenog kartona Feralova novinara, nismo primijetili reakcije iz, na primjer, Hrvatskog novinarskog društva.

A kada su nam već puna usta zaštite privatnosti, prisjetimo se samo kako je završila svinjarija s novinarskim dosjeima što ih je HDZ-ovo podzemlje godinama marljivo konstruiralo kako bi zaštitilo razbojničku vlast različitih glavaša. Nikada nitko, a ponajmanje Državno odvjetništvo, nije poduzelo ništa kako bi se krivci za tu, možda najveću HDZ–ovu aferu, primjereno kaznili. Ili, je li Hrvatsko novinarsko društvo pozvalo na red državnog odvjetnika povodom nedavnog skandala zadiranja u privatnost, prisluškivanjem i uhođenjem nekolicine novinara, a u akciji nezakonitog uhođenja bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića?

Ima toga još mnogo, mnogo, što samo ukazuje na različite razine vrijednosti u Hrvata, koje onda uzrokuju i različite stupnjeve buke zbog ugrožene privatnosti javnih osoba. Severina će, dakako, u toj igri uvijek odnijeti primat.

Uostalom, upotreba liječničkih kartona i drugih povjerljivih osobnih podataka u obračunu s nepoćudnim novinarima, ionako je već ofucana, i u javnosti, sa slijeganjem ramenima, prihvaćena praksa HDZ-a. Pa sam i sama, vjerujem, davno prebrodila događaj koji mi se te 1994. činio strašnim i nezamislivim – moj je liječnički karton, naime, tko zna kako, dobio noge, pa su bijednici Glavaševa tipa mogli uživati u "pikanterijama" poput želučanog ulcusa, kroničnog bronhitisa, tjeskobe... Od Branimira Glavaša stoga ne treba očekivati niti naznake savjesti zbog činjenice da su i različita oboljenja, pa i pokušaje samoubojstava, mogli uzrokovati upravo užasi što ih je godinama priređivala vlast čiji je on i danas neotuđivi dio. Taj isti čovjek, sumnjičen, između ostaloga, i za ubojstva nepoćudnih slavonskih građana, i za sudjelovanje u likvidaciji osječkog šefa policije Reihla Kira, i sam će, međutim, pokazati suicidalne tendencije i zatražiti psihijatrijsku pomoć, i liječenje, i sedative...

I premda stalno zaposlen, i bez dana bolovanja, B. Glavaš "je izrazito psihomotorno napet, prilično slabo koncentriran, diskretno nepovjerljiv(...), pojačano se znoji, svadljiv, muči ga nedostatak zraka, učestalije mokrenje, suhoća usta...". Dijagnoza, koju 2003. potpisuje psihijatar znakovita imena B. Pašalić iz bolnice u Vukovaru, glasi: "Poremećaj prilagodbe – anksiozno depresivna slika", pa se oboljelom Glavašu, koji "otežano usniva, hoda po stanu, pokušava se umoriti i zaspati", preporučuje uzimanje antidepresiva Xanaxa i sličnih medikamenata.

Eto, sada već mislite kako Glavašu činim isto što i on Hedlu, ili još gore, onaj nepoznati netko Severini Vučković. Ali niste u pravu. Jer Glavaševo psihijatrijsko vještačenje od strane prijatelja u vukovarskoj bolnici, zbog čega mu i nije priznata vrijednost, namjenska je i javna stvar koja tome gospodinu ima poslužiti u nadasve korisne materijalne svrhe: kao "uvjerljiv" prilog njegovim teškim "duševnim bolima" što ih koristi kao probitačno sredstvo u brojnim tužbama protiv novinara. Tako, eto, Glavaš, koji duboko vjeruje u Boga, Tuđmana i iznad svega u svoju zdravu pamet, kada ustreba, i sam poseže za onim što inače koristi kao ubojito oružje protiv novinara Drage Hedla. Pa će, po potrebi, a to nije rijetko, i sam postati suicidalan, pače postat će "psihijatrijski slučaj". Kako bi, uz pomoć suda, mraknuo lovu. Od novinarske žgadije koju ionako, kako sam kaže, valja dobro udariti po džepu da bi se pacificirala i prestala čačkati po mračnoj prošlosti toga Sanaderova jastreba.

Pa, kao izuzetan poznavalac različitih psihijatrijskih stanja, možda baš B. Glavaš zna odgovor na zanimljivo pitanje: što je bolje, samoubijati se ili ubijati druge?

NASLOVNICA