Milan GAVROVIĆ
PREVO
VUK/MAGARE
3. lipnja, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ni jednom se riječju ne spominju moguće zakonske posljedice, iako vlast, posljednjih dana, optužuje svoje prethodnike za stravično prekoračenje budžetskih izdataka. To znači da je dovoljno sjediti u Banskim dvorima, pa da se nekažnjeno smije kršiti tako važan zakon kao što je proračun, o kome ovisi sudbina cijele zemlje. Da je riječ o običnim ljudima i samo nekoliko tisuća kuna, slijedili bi optužba, sud i kazna. Premijer Sanader i njegovi ministri predbacuju, međutim, svojim prethodnicima da su nelegalno potrošili milijarde, a ne tisuće. Pa ipak, nikome ništa.

Bivša vlada, naravno, nije ukrala taj novac, iako se među neumjerenim epitetima kojima ju časte njihovi nasljednici, čula i riječ - dugoprstići. Sasvim suprotno, ona je ostvarivala stari hrvatski san. Gradila je autoceste, uključujući i onu mitsku između Zagreba i Splita. Neka netko kaže, ako smije, da Hrvatskoj ceste ne trebaju, ponavljaju u svoju obranu Ivica Račan i Slavko Linić. Ali o tome uopće nije riječ. Jedino je pravo pitanje jesu li oni prekršili zakon. Jesu li poštovali budžet, koji je usvajanjem u Saboru postao jedan od ključnih zakona u državi? Zakon kojim vlast stječe pravo da iz džepova građana uzima golemi novac (više od polovice svega čime zemlja raspolaže), da ga troši na propisane namjene i da višak rashoda nad prihodima pokriva zaduženjem. I to samo do propisanog iznosa.

Da se Račanova vlada nije obazirala na budžetska, dakle zakonska ograničenja, potvrdila je prošlog tjedna i Misija Međunarodnog monetarnog fonda. Ali i Račan se poziva na istog arbitra. Braneći se od optužbi, on kaže da je Misija MMF-a bila u Zagrebu potkraj njegovog mandata i da nije imala nikakvih primjedbi. Ono što je, dakle, prije samo nekoliko mjeseci za Fond bilo bijelo, sada je postalo crno. Zašto? Jesu li otkriveni neki dosad nepoznati podaci? Ili se koncem prošle godine na drukčiji način zbrajalo i odbijalo, pa je, dakle, riječ samo o drukčijoj metodologiji?

Iako neki upravo u tom vide uzrok spora, MMF, očito, nije promijenio samo algebru. On je poslao u Zagreb novog šefa svoje misije, koji je polazeći na put dobio i novu, potpuno drukčiju zadaću. Isteklo je vrijeme u kojem je krupnom međunarodnom kapitalu bilo u interesu da se Hrvatska zadužuje i troši, bilo uvozeći njegovu robu, bilo ostvarujući projekte koji (njemu) otvaraju Jadran za ekonomsku eksploataciju. Sada je on zabrinut, hoće li Hrvatska biti sposobna da vraća dugove. MMF se posljednjih godina nije opekao samo u Argentini, već i u Meksiku, Koreji i Indoneziji. Zato nova kontrola drži u rukama crvene olovke, pa sada postaju crvene i brojke preko kojih se, još donedavno, prelazilo samo s dobrohotnim osmijehom.

Ima istine u zaključku Ivice Račana kako to što se sada događa na političkoj sceni, nije sukob dvije hrvatske vlade, već dvije misije MMF-a. Da nije tako, Sanader bi veselo nastavio tamo gdje je Račan stao, pa bi buldožeri uskoro zagrizli i u kamenjar južno od Splita. Ali braneći se tim argumentom, Račan je, posredno, rekao još nešto; da hrvatski premijer nije bio samo on, već i bivši šef Misije MMF-a Hans Flickenschield, dok je to sada uz Sanadera i gospodin Dimitri Demekas. A ni iznad Hrvatskog sabora nije samo bog, već i board MMF-ovih direktora u Washingtonu. Iako nitko od njih nije sudjelovao na izborima u Hrvatskoj.

PREVO: VUK/MAGARE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.