KAJMANSKA REPUBLIKA DUBROVNIK
Luko BRAILO
1. srpnja, 2004.

Prema Feralu dostupnoj, vrlo opsežnoj transakcijskoj dokumentaciji, prodaja Dubrovačke banke je izravni atak na džepove svih hrvatskih poreznih obveznika koji, budući da od 1998. godine plaćaju skupu buletu zbog političkog, gospodarskog i inog kutleraja iz vremena afere i kraha banke, imaju pravo znati pod kojim je uvjetima sanirana banka prodana inozemnim vlasnicima, inače poslovno povezanima s netransparentnim fondovima s Kajmanskih otoka

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"U nastavku rasprave po ovoj točki dnevnog reda sudjelovali su članovi Uprave: Slavko Linić, Goranko Fižulić, Goran Granić i Mato Crkvenac, koji su uglavnom istakli da se radi o lošoj banci, ali bi lošije od neprihvaćanja ove ponude bilo ne prodati istu banku. Posebno su istakli kako je potrebno povodom prihvaćanja ove ponude oprezno davati izjave za javnost u smislu da se posebno istakne značaj dokapitalizacije ove banke, i kako je sve ipak dobro završeno imajući u vidu sve ono što se s tom bankom događalo u posljednje vrijeme, a za što su ipak odgovorni oni koji su prije o tome odlučivali. U tom smislu je potrebno i dalje inzistirati na utvrđivanju odgovornosti članova bivše Uprave banke u cilju da isti naknade štetu koju su svojim radom i vođenjem poslova banke uzrokovali".

Posao s repom

Citirani odlomak dio je zapisnika sa 66. sjednice Uprave Državne agencije za zaštitu štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), održane 17. siječnja 2002. godine. Tom je prigodom nakon uvodnog izlaganja ravnatelja DAB-a Marinka Filipovića donesena konačna odluka o ponudi londonskog fonda Charlemagne Capital limited (CCL) za kupnju 100 posto dionica i dokapitalizaciju Dubrovačke banke dd.

Njezina prodaja CCL-u, odnosno Dalmatinskoj pa kasnije Novoj banci, i dalje izaziva veliku pozornost ne samo dubrovačke već i šire hrvatske javnosti. Razlog tom zanimanju je veoma prozaičan; hrvatskim poreznim obveznicima koji su u poharanu banku ukrcali 2,6 milijardi kuna, a do 2008. godine Dubrovačku banku saniraju s oko 3,5 milijarde kuna od trenutka njezine prodaje (početak veljače 2002. godine), nikad nitko iz ondašnje kao i sadašnje vladajuće garniture nije jasno i precizno kazao - zašto, kako i pod kojim je uvjetima prodana ozdravljena banka.

Naime, Ugovor o prodaji dionica i ostali potrebni transakcijski dokumenti označeni su "strogo povjerljivima", što je ravnatelju DAB-a Filipoviću u proteklom razdoblju omogućavalo da poreznom puku nonšalantno poručuje kako je prodaja Dubrovačke banke bila "dobar posao za hrvatsku državu". I, dakako, ostane živ i neokrznut sa svojim sudrugovima iz bivše Uprave DAB-a uglavivši tobože dobar posao za kojim se i danas vuku podeblji repovi.

Prema Feralu dostupnoj, vrlo opsežnoj transakcijskoj dokumentaciji prodaja Dubrovačke banke predstavlja izravni atak na džepove svih hrvatskih poreznih obveznika, koji su preko svojih saborskih zastupnika (Vlado Jukić - HSP i Frano Matušić - HDZ) u veljači ove godine od Sanaderove Vlade zatražili konačno raspetljavanje tog slučaja, ali se i novi vlastodršci po tom pitanju prave nevještima. Budući da smatramo da oni koji od 1998. godine plaćaju skupu buletu zbog političkog, gospodarskog i inog kutleraja iz vremena afere i kraha banke imaju pravo znati kamo idu njihovi novci, te pod kojim je uvjetima sanirana banka prodana inozemnim vlasnicima, inače, poslovno povezanima s netransparentnim fondovima s Kajmanskih otoka - donosimo nekoliko transakcijskih bisera iz razdoblja "strogo povjerljive" prodaje Dubrovačke banke dd.

Dakle, u ljeto 2001. godine DAB objavljuje početak privatizacije Dubrovačke i Croatia banke, pozvavši zainteresirane investitore da do 23. lipnja iskažu svoj interes za te banke. Kao 100-postotni vlasnik obiju banaka DAB oglašava "prodaju 75 posto svog vlasništva umanjenog za dvije dionice, i to putem prodaje dionica ili putem povećanja temeljnog kapitala". U objavi privatizacije stoji kako DAB "namjerava privatizirati banke putem prodaje jednom ili više strateških investitora iz reda kvalificiranih međunarodnih financijskih institucija", a kao isključivi financijski savjetnici u tom procesu odabrane su kuće CAIB i Deloitte and Touche.

Na tržištu je, znači, 75 posto DAB-ova vlasništva nad Dubrovačkom bankom minus dvije dionice, no osam mjeseci kasnije prodaje se svih 100 posto dionica banke. Zašto i kako i tko je donio tu odluku i dalje je nepoznanica, ali je zato poznato da je za kupnju Dubrovačke banke 2001. godine bila zainteresirana Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Tim je povodom EBRD iskazao namjeru za predprivatizacijskom dokapitalizacijom banke do 25 posto dionica, koja bi bila provedena u 2002. godini i uvjetovana konačnom privatizacijom unutar godine dana. Dakle, EBRD nudi čistu i transparentnu privatizaciju, pomoć menadžmentu i podizanje vrijednosti banke, pa tek onda prodaju preostalog dijela vlasničkog portfelja.

Dionice i nepoznanice

Umjesto te jasne transakcije Uprava DAB-a krajem 2001. godine prihvaća spekulativnu poslovnu akrobaciju s londonskim CCL-om koji nešto kasnije preko Dalmatinske kupuje svih 100 posto dionica Dubrovačke banke. Obrazloženje o izboru CCL-a kao "jedinog preostalog ponuditelja" Upravi DAB-a već spomenutog 17. siječnja 2002. godine tumači Marinko Filipović, ističući, uz ostalo da je CCL-ova "ponuda na prvi pogled možda nepovoljna, ali je u svojoj suštini ipak prihvatljiva". Jer da je s CCL-om, nakon prosinačkih pregovora, eto "ublažena nepovoljna pozicija preuzimanja bančine imovine i dijela granacija", te da je "ponuđen veći iznos za dokapitalizaciju banke". Za EBRD Filipović napominje: "Ukoliko se ne bi prihvatila ova ponuda (CCL-ova, op.) i EBRD bi tražio određene garancije", i pazite sad: "S obzirom na njegovu sporost moglo bi se očekivati produljenje još veće neizvjesnosti glede budućnosti ove banke".

Imamo, dakle, brzi CCL i spori EBRD, pa se uvodeći tu atletsku disciplinu u ozbiljne financijske poslove Filipović, Linić, Granić, Fižulić, Crkvenac i ostali tadašnji koalicijski sudrugovi odlučuju za prodaju "loše" Dubrovačke banke londonskom investicijskom fondu. Usput, na kraju 2001. godine Dubrovačka banka ima 3,3 milijarde kuna aktive, depoziti iznose 2,5 milijardi kuna, ostvarena je dobit od 50 milijuna kuna... Unatoč svemu tome Uprava DAB-a donosi odluku o prodaji Dubrovačke upola manjoj, i znatno neuspješnijoj Dalmatinskoj banci.

KAJMANSKA REPUBLIKA DUBROVNIK
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.