SKLISKI ISTOK
Ivica
1. srpnja, 2004.

Zbog pritisaka iz privrednih krugova, odnosno INA-e, Geotehne, Končara te Ministarstva gospodarstva, čiji je cilj bila naplata starih poslova u Iraku i dobivanje novih, ministar vanjskih poslova Tonino Picula pokrenuo je, uz suglasnost premijera Račana, postupak uspostave diplomatskih veza sa službenim Bagdadom. No, rušenje newyorških tornjeva, te američka objava rata diktaturama što podržavaju terorizam – prekinuli su hrvatsko-iračke pregovore i tako spasili Račanovu vlast od međunarodne blamaže

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Tokom 2000. i 2001. godine hrvatska se Vlada – pod mudrim vodstvom SDP-ovca Ivice Račana i uz operativnu izvedbu vanjskopolitičkog ministra Tonina Picule – bila upustila u avanturistički pokušaj uspostave diplomatskih odnosa s Irakom, odnosno s režimom Saddama Husseina koji je naznačenih godišta još uvijek bio u punoj diktatorskoj formi, a njegova zemlja u potpunoj međunarodnoj izolaciji.

Ta je informacija početkom ovoga tjedna do Feralove redakcije došla od čovjeka koji je značajan dio mandata prošle vlasti proveo u bliskom doticaju s hrvatskom vanjskom politikom. “Ministar Tonino Picula bio je napisao odluku kojom ovlašćuje hrvatskog veleposlanika u jednoj srednjoevropskoj zemlji da stupi u pregovore s Iračanima oko uspostavljanja punih diplomatskih odnosa, a od te se nakane odustalo tek nakon prosvjeda iz Ureda predsjednika i nakon što se vidjelo da su stvari u vezi s iračko-američkom napetošću otišle predaleko”, kazao je naš informator.

“Da, postojao je pokušaj da se između Hrvatske i Iraka tokom 2000. ili 2001. uvedu diplomatski odnosi”, potvrdio je Feralovu novinaru u srijedu ujutro Tonino Picula, “ali pregovaralo se o razmjeni nižeg diplomatskog osoblja. Nije bilo razmišljanja da se u Bagdad pošalje veleposlanik.” Itekako se, međutim, razmišljalo o otvaranju diplomatskog predstavništva u Iraku i o slanju hrvatskog otpravnika poslova u tadašnje gnijezdo Saddama Husseina.

Uspostava odnosa

Picula objašnjava kako je uopće došlo do toga da se počne misliti o diplomatskom davanju legitimiteta jednoj diktaturi što je bila pod dugogodišnjim međunarodnim sankcijama: "Čini mi se da smo bili u Moskvi i tokom nekih razgovora došlo se do spoznaje da su naše gospodarske mogućnosti limitirane time što nemamo diplomatske odnose s državama poput Iraka i Sirije. Naime, privrednici – među kojima su bili ljudi iz INA-e, Končara, Geotehne... – uvjeravali su me da bi se hrvatskim tvrtkama otvorila velika prilika za naplatu starih poslova u Iraku i dobivanje novih, ako bismo uspostavili makar i vrlo slabašne diplomatske odnose s tom zemljom. Uvjeravali su me, također, da taj čin ne bi bio ništa neobično, s obzirom da su u to vrijeme mnoge firme sa Zapada ostvarivale unosne poslove u Iraku. Moram reći da je taj pritisak iz privrednih krugova bio dosta snažan, a jaki pritisci dolazili su i iz Ministarstva gospodarstva. Ni u Uredu predsjednika nije bilo otpora. Predsjednik Mesić, uostalom, oduvijek je bio veliki zagovornik gospodarske suradnje s Gadafijevom Libijom koja je, također, pod sankcijama."

Zbog tih direktorskih pritisaka – čiji je cilj bilo uvećanje profita pojedinih velikih domaćih naftaško-građevinskih poduzeća – ministar vanjskih poslova pokrenuo je, uz suglasnost premijera Račana, postupak uspostave diplomatskih veza sa službenim Bagdadom i za taj je posao zadužio jednog od svojih povjerljivih diplomata. Pregovori su započeli, a iračka je strana smjesta pokazala interes da Hrvatska pošalje diplomate i da se počnu vrtjeti zajednički poslovi. "Iračani su bili jako zainteresirani da se čitava stvar što prije realizira, no ja sam prema svemu bio dosta rezerviran i nastojao sam da se ti pregovori što više otežu, te da ne srljamo u nešto što može biti pogrešno", veli Tonino Picula. Događaji koji će uslijediti – ponajprije, rušenje newyorških tornjeva, te američka objava rata islamskim teroristima i diktaturama što podržavaju terorizam – prekinuli su hrvatsko-iračke pregovore o diplomatskom povezivanju. "Bio sam sretan što je taj pokušaj – koji su, ponavljam, inicirali naši gospodarstvenici – na koncu zaustavljen, jer je sasvim sigurno da bi slanje otpravnika poslova u Bagdad bilo otvaranje bokova i prema Sjedinjenim Državama i prema Europskoj Uniji", kaže danas Picula i dodaje: "Ne sjećam se, međutim, da su nam Amerikanci ili predstavnici Europske Unije kasnije zamjerili taj pokušaj povezivanja s Irakom, premda su za to, vrlo vjerojatno, znali".

SKLISKI ISTOK
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.