TKO JE UBIO BALTAZARA?
Igor LASIĆ
1. srpnja, 2004.

Zagreb film, temeljna ustanova hrvatske animacije, od koje nije ostalo gotovo ništa, danas ima status trgovačkog društva u vlasništvu Grada. Veći dio gradskog novca odlazi na plaće zaposlenih. Samo Nadzorni odbor stoji 350 tisuća kuna, za što bi se moglo napraviti sedam do osam minuta filma. Prošle je godine Ministarstvo kulture za osam novih naslova izdvojilo više od dva milijuna kuna. I premda se zna da se Gradu iz Zagreb filma podastiru lažni izvještaji, ne mijenja se ništa. Politički, ovu instituciju danas u svojim šakama drži HNS, baš kao što je to početkom devedesetih činio HDZ

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Animirani film u Hrvatskoj jedna je od onih vrijednosti koje bi svaka garnitura Turističke zajednice, bez imalo sumnje, rado stavila na suženu promotivnu listu nacionalnog blaga, skupa s tartufima, falkušom i Plitvičkim jezerima. Ipak, koji posljednji hrvatski animirani film pamtimo, a da je mlađi od "Profesora Baltazara"? U međuvremenu, tržište je ciljano još "Malim letećim medvjedićima" i "Šegrtom Hlapićem", no njih se ionako sjećamo kao dominantno komercijalnog rukavca navodno prebogate baštine hrvatske animacije, ili točnije onoga što se i dalje ponekad naziva Zagrebačkom školom crtanog filma. Od te škole i nauke pak nije ostalo u današnje vrijeme gotovo ništa; nema novih imena, nema novih studija, nema novih hitova.

Uslijed takvih okolnosti, uvrštavanje jednoga domaćeg naslova - "Ciganjske" Marka Meštrovića i Davora Međurečana - u program netom završenog Svjetskog festivala animiranih filmova u Zagrebu, uzbudilo je i razveselilo tzv. kulturnu javnost, kao što su to crtići postizali nekoć među djecom, u 19.15 sati, uoči Dnevnika. “Ciganjska” se pojavila gotovo niotkud, da bi kvalitetom učas raspršila ovdašnji mit o Školi, Baštini, Proračunu i Oscaru. Temeljito zapuštena hrvatska animacija, naime, ostavljena je devedesetih na brigu poharanoj instituciji nekad prestižnog Zagreb filma, i do dana današnjeg - unatoč neuspjesima i gubicima - ona tavori na istoj adresi, kojoj država posvećuje umalo jedinu zabilježenu pažnju. Što je najgore, financijski dio te pažnje, od strane države i napose Grada Zagreba, uopće nije zanemariv, jer se neki milijuni kuna ipak ulažu u crtani film. Prošle godine, Ministarstvo kulture je za osam naslova od ukupnih 42 minute izdvojilo preko dva milijuna kuna.

Podcjenjivanje struke

Borivoj Dovniković Bordo, jedan od doajena hrvatskoga animiranog filma, situaciju u kojoj se ta umjetnost danas ovdje našla smatra - tragičnom. “Nije problem u novcu”, kaže Dovniković za Feral, “nego u zanemarivanju stručnosti, autorstva i timskog rada. Zagreb film je ‘91. prepušten nekompetentnom vodstvu, a s obzirom na ono vrijeme, to se pokazalo kobnim. Mlada država koja je takvu vrijednost dobila u miraz, nije ju smjela do ove mjere upropastiti. Nitko više ne promišlja ozbiljno sudbinu animacije u Hrvatskoj, sve se događa stihijski i bez plana, ili pod kontrolom nečijega užeg interesa", rekao nam je Borivoj Dovniković.

Stranački klanovi

Zagreb film, kao temeljna ustanova crtanog filma u Hrvatskoj, nakon upravno-političkog puča 1991. godine predan je u ruke poslušnicima Hrvatske demokratske zajednice. Nalik brojnim tvornicama, primjerice, i Zagreb film nakon toga bilježi krah, uz prateće makinacije. Financijska policija također je u tom slučaju rekla svoje, no dalje od toga nije se išlo. Zanatski osposobljen kadar godinama je istjecao iz ustanove, da na koncu od stručnjaka tamo ne bi ostao gotovo nitko, da bi od Zagreb filma uopće ostala tek jalova, kompromitirana ljuštura sa žalosnim tragovima bivšeg sjaja. Nekadašnji kreativni studio na svjetskom glasu danas ima status trgovačkog društva u vlasništvu Grada, dok veći dio gradskog novca od prosječnih nekoliko milijuna kuna godišnje odlazi na plaće zaposlenih.

TKO JE UBIO BALTAZARA?
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.