MINSKI TURIZAM

Nenad VELIČKOVIĆ

Džordž, ljubavi!

Ideja je genijalna!

Na jednoj strani imaš zemlju kojoj je jedina perspektiva u turizmu. Na drugoj, imaš milione mina u zemlji, zbog koje turistima ne pada na pamet da dolaze ovamo.

Međutim, ako bismo težište sa zimskog turizma prebacili na minski...!!! Dobro zvuči, a: minski turizam.

Računam da je sve više mladih u svijetu koji se bave onim graničnim sportovima, džamping, ronjenje, glečeri, padobranstvo, alpinizam... I stalno izmišljaju nešto novo, samo ko će gluplje poginuti.

Zamisli da im ponudiš minski safari. Umjesto da ubijaš životinje (što je danas politički krajnje nekorektno), ti ih povedeš u deminiranje. Prvo pet dana kursa, poslije toga deset dana sporta. Adrenalin, opasnost, mina, čist vazduh, šumske jagode, mina, čista izvorska voda, ljekovito bilje, mina, pastrmka iz potoka, mina, domaći mliječni proizvodi, mina, šljivovica, mina, orijentalni specijaliteti, mina, šumske gljive, mina… Zar nije cool?

Zar nije logično da konkurenciju tučeš onim što je tvoja prednost? Šljivovicu, sir, gljive, čist vazduh, to sve imaju i druge zemlje u regionu, ali ovoliko mina nema ni jedna! Ja u minama vidim budućnost ove zemlje. U minskom turizmu!

Umjesto da mi odvajamo ogroman novac za deminere profesionalce, demineri amateri plaćaće nama!

A svako od turista imaće trostruko zadovoljstvo: uživaće u ljepotama Bosne i Hercegovine, dovodiće svakodnevno svoj život u opasnost, a sve to u okviru jedne humane i plemenite misije.

Popodne ću o ovome razgovarati sa Sakibom. Iako znam unaprijed da će biti protiv. Neće mu se dopasti ideja da mi izvlačimo profit iz njihovih minskih polja. Iako se oni ovoga nikad ne bi sjetili. Da im vidiš glavnu pješačku zonu u centru! Prije dvije godine su je popločali, radnici su, kaže mi Klerikson, koji je to svojim očima gledao, ručno gumenim čekićima postavljali svaku ploču. A danas, hodaš, i malo malo pa ti neka od tih ploča klacne pod nogom. Ako ne iščašiš gležanj, onda te štrcne neka prljava voda, koja se nakuplja ispod. Kad god mi se to desi, da dođem štrokav u ofis, otkažem sve sastanke sa lokalcima. Lično, ja mislim da je ovaj problem sa štrcanjem trenutno važniji od deminiranja. Na mine baš i ne staje toliko puno ljudi, a i ti koji stanu, kojeg su đavola tražili u minskim poljima. A na ove klackave ploče staje svako, svi hodaju glavnom ulicom, svaki dan stradaju nevini.

Siguran sam da je minski turizam budućnost!

Rasterećuje naš budžet, garantuje profit, a nakon izvjesnog vremena pojaviće potreba za novim radnim mjestima. Palo mi je na pamet da ovim sakibima damo kredit za koji će kupiti nove mine. (Svaka čast Jenkijima što ne potpisuju moratorij na prestanak njihove proizvodnje!) Sakibi će za nas besplatno minirati nova područja, koja ćemo mi onda opet pretvoriti u minskoturističke centre.