GLAZBOM DO SLOBODE
Savannah LUŠA
1. srpnja, 2004.

Mnogo je tekstova o slobodi, o tome da svaki narod na ovome svijetu mora biti slobodan, o slobodi kretanja, o slobodi govora... Ali, nažalost, mnogo je i primjera da ljudi žive u neslobodi! Pazite, ja živim odlično, mislim u materijalnom smislu, ali nisam sretan kad vidim da netko pored mene pati. I zato se svi slobodni ljudi Zimbabvea moraju ujediniti protiv diktature Roberta Mugabea!

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ulaskom u Evropsku uniju, Slovenija kao da je i formalno istupila s balkanskih geografskih širina, iako dodirnu točku bivše Jugoslavije s razvijenim svijetom predstavlja već godinama. Pogotovo ako je suditi po kvaliteti glazbenog festivala “Druga godba”!

Naime, upravo “Druga godba” već punih dvadeset godina u Ljubljanu dovodi velika imena svjetske, alter, eksperimentalne, jazz i world music scene, između ostaloga i imena kao što su Youssou N’Dour (Senegal), Khaled (Alžir), Oumou Sangare (Mali), Salif Keita (Mali), Djivan Gasparjan (Armenija), Africando All Stars (Senegal, Kuba), Eliades Ochoa (Kuba)...

Ove godine, na Križankama je, u pratnji svog jedanaestoročlanog benda “The Blacks Unlimited”, nastupio i legendarni Thomas Mapfumo, najpopularniji zimbabveanski glazbenik današnjice, koji je dugu i uspješnu karijeru započeo još sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme kada se Zimbabve borio za neovisnost. Stihovi njegovih pjesama govore o toj borbi, ali i o korupciji te nepotizmu tadašnjih vlasti. Angažirano djelovanje nije prošlo nezapaženo: 1979. godine Mapfumo je bio utamničen zbog otpora diskriminaciji koju je nametnula bijelačka manjina, a borbu protiv nepravde nastavio je novim protestnim istupima – sada protiv diktature Roberta Mugabea.

Društveni angažman

Danas, Mapfumo uživa status nacionalnog heroja i neslužbenog kulturnog ambasadora Zimbabvea, kao “glas svih onih koji su ostali bez glasa” i jedan od najvećih živih afričkih muzičara.

Oni koji su imali sreće doživjeti koncert na Križankama mogli su, već kod prvih taktova, osjetiti kako im se srce počinje nezaustavljivo topiti, kao da je sprženo na vrelom afričkom suncu. Osjećaj je neopisivo veličanstven, i trajao je dok god su trajali zvukovi chimurenge – istovremeno radosne i tužne, razigrane i spokojne. Inače, osebujnost chimurenga zvuka daje mbira (piano za palac), najmističniji i najzavodljiviji instrument afričke tradicionalne glazbe...

- Gospodine Mapfumo, što je to zapravo “chimurenga”?

- To je muzika borbe za slobodu. Nastala je u vrijeme kada se moj narod borio za slobodu, pa je i logično da se tako zove. Ima plesnu dimenziju, a nadam se da ujedno nosi i dobru poruku. Žanrovska ili bilo kakva druga podjela je, uostalom, nebitna ako glazba ima univerzalnu kvalitetu, kao recimo blues ili reggae...

- Tekstovi vaših pjesama su nedvosmisleno društveno angažirani?

- Mnogo je tekstova o slobodi, o tome da svaki narod na ovome svijetu mora biti slobodan, o slobodi kretanja, o slobodi govora... Ali, nažalost, mnogo je i primjera da ljudi žive u neslobodi! Dakle, mi tek moramo osloboditi siromašne i sve one koji još nisu slobodni. Kod nas u Zimbabveu, recimo, bogati stalno postaju još bogatiji a siromašni još siromašniji. To treba izmijeniti i zato su i moji tekstovi angažirani. Pazite, ja živim odlično, mislim u materijalnom smislu, ali nisam sretan kad vidim da netko pored mene pati!

GLAZBOM DO SLOBODE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.