Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
CESTA
1. srpnja, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

To dosta sliči na ono - gosti tek što nisu stigli, a kuća dozlaboga šporka. Doduše, znalo se da će doći, pa se računalo - nema veze, nagurat ćemo ih u tinel, u ostale prostorije gurnut ćemo neraspremljenu posteljinu, neopranu robu, prljavo suđe...

E, ali nije se kontalo da će gosti, vrag ih odnio, poželjeti piškiti, pa još i oprati ruke, a nigdje čistoga šugamana.

Onda su domaćini odlučili da dragim gostima u zadnji tren slažu nešto, kao, sorry, ali hitno moramo na put, ma ne, nismo znali, upravo je iskrslo, krivo je vražje nevrijeme koje je diglo krov od vikendice, nemojte se ljutiti, ugostit ćemo vas neki drugi put... Kriv je, doduše, slušaju gosti i gorko se smijulje u telefonsku slušalicu, i onaj glupi susjed koji je trebao spriječiti neveru i sačuvati krov vikendice, ali nije, gad jedan odvratni.

Prijatelji, već spakirani za put, odslušali su neuvjerljivu litaniju, spustili slušalicu i poslali svoje domaćine dođavola, jer, mogli smo i znati s kim imamo posla, a lijepo sam ti ja govorila, žena će mužu, da su to hrvatska posla, da se takvima ne smije vjerovati...

Eh, da hrvatska posla! Tako rezoniraju samo umišljeni muktaši ili tamo neki Englezi, Slovenci, Nijemci, svejedno, koji su isto trebali doći, ali neće, jer da od hotelskih cijena boli glava, jer je spiza skupa, a "sunce, more i gradelane srdele" mogu naći i na nekom drugom, jeftinijem mjestu. Doduše, radovali su se što će im barem vožnja po onoj, nekad odvratnoj, cesti do mora biti ugodno lelujanje po novoj hrvatskoj autocesti, koja već ima i naziv, a i trebala je biti završena netom pred njihov dolazak u Dalmaciju.

Da trebala! Ma sve je već bilo spremno. I svečana odijela, i one crvene trakice, i kamere državne televizije. I onda je, samo dan ranije, samoproglašeni šef države saznao da mu je vrtal zapravo u neredu, kao dom naših domaćina s početka priče, i da mu je bilo zalud "forsirati reku", jer tamo gdje je imao biti ružičnjak još je gomila zemlje, tamo gdje je trebao aterirati njegov merđo još su bageri i viljuškari.

Tako je "šef države" Ivo Sanader ostao prikraćen za još jedan mali prilog u nezaustavljivome stvaranju vlastitoga kulta ličnosti.

Nije mu, naime, pošlo za rukom da u predviđenom roku otvori i predzadnju dionicu autoceste Split – Zagreb, i ima u tome neke pravde. On i njegovi nit' su luk jeli, nit' mirisali, pa ipak je sve učinio da se ta jedina kapitalna investicija u poslijeratnoj Hrvatskoj uvali isključivo u zasluge njegove vlade.

Naravno, kao i uvijek kada je riječ o HDZ-u, sve sliči na mali provincijski teatar, pa se tako, prije ili kasnije, dogodi i sprdnja da na predstavu tek što se nije krenulo, a kad tamo, ona otkazana. Sada ima da leti perje, netko mora biti krivac – loše vrijeme, prehlađeni glumci, lijeni režiser, dobro bi došao i onaj bivši ceremonijal majstor, onaj, kako se zove, Čačić, ali on više s tom predstavom nema veze.

GLEDE & UNATOČ: CESTA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.