GENERAL BOGATUNI
Ivica
29. srpnja, 2004.

Izuzmemo li nacionaloslobodilačku patetiku i patriotske fraze za mazanje očiju naivnoj raji, takozvani Domovinski rat ispostavio se procesom afirmacije skupine društvenih marginalaca koji su iskoristili revolucionarni zanos da bi se dokopali prostranih stanova u elitnim dijelovima grada, da bi izgradili poslovne imperije te da bi podebljali svoje bankovne račune. “Zadivljen sam time kako su neki hrvatski generali u isto vrijeme uspijevali voditi odlučne bitke te usput podizati poslovne imperije i postajati uspješnim poslovnim ljudima”, kaže za Feral predsjednik Republike Stipe Mesić

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U koloriranom nacionalnom tjedniku preko čitave dvije stranice ispružila se fotografija generala Matka Kakarigija, dugogodišnjeg načelnika Uprave za graditeljstvo Ministarstva obrane: general je zavaljen u udobnom naslonjaču, noge su prigodno podignute na obližnju stolicu, u rukama mu knjiga o ljekovitom bilju i trendovske naočale, na stolu nehajno odložen bijeli ljetni šešir, a u pozadini – kroz otvorena vrata i prozore – ljeska se Jadransko more. General koji nije vidio ni dana fronte i koji je čitav rat proveo u svojoj sigurnoj kancelariji mešetareći desecima tisuća vojnih stanova i poklanjajući poslovne prostore Nevenki Tuđman, vrhovnikovoj kćeri, našao je smiraj u Splitskoj na otoku Braču, gdje je kupio i preuredio kuću čiji je posljednji vlasnik bio Ranko Marinković, jedan od najvećih ovdašnjih pisaca u prošlome stoljeću.

Afirmacija marginalaca

Kakarigijevo friško stanište nalazi se metar od mora, a blagotvorni šum valova i mirisi što dolaze s pučine trebali bi ublažiti generalove jade o kojima se ispovijeda na sljedeće dvije stranice nacionalnog tjednika: “Teška je sudbina hrvatskih generala: jedni su u Haagu, drugi će uskoro tamo otići, a treće smatraju kriminalcima."

Scena je, dakle, tipična za hrvatsku tranziciju: čovjek koji je prije 1990. bio nitko i kojemu rat nije bio ništa doli poligon za privatno bogaćenje, sad je istodobno zauzeo pozu narodnog heroja i domovinske žrtve, te iz nekadašnje kuće velikog književnika dijeli društvene lekcije o nehumanom odnosu prema samoproglašenim hrvatskim vojskovođama.

Izuzmemo li nacionaloslobodilačku patetiku i patriotske fraze za mazanje očiju naivnoj raji, takozvani Domovinski rat ispostavio se procesom afirmacije skupine društvenih marginalaca koji su iskoristili revolucionarni zanos da bi se dokopali prostranih stanova u elitnim dijelovima grada, da bi izgradili poslovne imperije, podigli palače pored mora i na podsljemenskim proplancima, te da bi podebljali svoje bankovne račune. Matko Kakarigi tako je u ratno vrijeme postao vlasnikom goleme vile s teniskim terenom na Braču, dobio je stan od Ministarstva obrane, kojega je potom za petnaestak tisuća eura i na trideset godina iznajmio bratu Držislavu, a svom carstvu nekretnina sad je, eto, pridružio i nekadašnji ljetnikovac Ranka Marinkovića. “Zadivljen sam time kako su neki hrvatski generali u isto vrijeme uspijevali postajati herojima i voditi odlučne bitke, polagati srednjoškolske i fakultetske ispite, pisati magisterije, graditi kuće i kupovati stanove na svakom koraku, kupovati automobile, te usput podizati poslovne imperije i postajati uspješnim poslovnim ljudima”, kaže za Feral predsjednik Republike Stipe Mesić i dodaje: “Volio bih kad bi javnosti objasnili kako im je sve to u tako kratkom roku pošlo za rukom, a ne bi bilo loše kad bi se i neka državna tijela malo pozabavila istraživanjem kako je tim ljudima sve to uspijevalo. Uvjeren sam da bi se mogle otkriti vrlo zanimljive i poučne stvari.”

GENERAL BOGATUNI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

KVADRATNI DRUGOVI

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.