PRIJETNJE IZ PAKOŠTANA

29. srpnja, 2004.

- Što mislite, jesu li i posljednji požari na biogradskom deponiju Baštijun namjerno izazvani?

- Istina je da su požari na biogradskom deponiju kontinuirana pojava, da se javljaju svake godine otprilike u isto vrijeme. No, u ovom slučaju, držim da je riječ o pretrpanosti deponija koja se “rješava” - požarima. Kemijski sastav dima je kancerogen i vrlo otrovan; riječ je o dioksinima, furanima i ostalim plinovima koji su po sastavu jako blizu bojnim otrovima.

- Koliko je poznato, krivci za dosadašnje požare u prostoru parka, a pogotovo za posljednji veliki požar, u prosincu prošle godine, još uvijek nisu pronađeni?

- Točno, ali nitko još nije službeno demantirao naše tvrdnje o podmetanju požara. Tvrdim da je taj požar bio podmetnut iako krim-obrada zasad nije pokazala rezultata i počinitelji nisu pronađeni. No, politička eksploatacija tog i prethodnih požara ukazuje na to da iza svega stoji dosta jaka logistička potpora. Naime, time se željelo ilustrirati da su odnosi uprave parka i lokalnog stanovništva zategnuti. A to nije baš tako. Većina stanovnika se zgraža i osuđuje paljenje, tako da se nikako ne može reći da oni koji su izazvali požare predstavljaju lokalnu zajednicu. Indikativno je da se požar dogodio upravo u trenutku kad je država pokazala kako ozbiljno namjerava uvesti reda na prostoru parka, što su prihvatili i lokalni poljoprivrednici, lovci, sportski ribiči, a činilo se i ribarska mafija, koja je na Vranskom jezeru lovila stvarno veliku količinu ribe, 50 do 100 tona ribe godišnje. Time se željelo uputiti poruku kako to nije istina.

- Je li se park oporavio od posljedica posljednjeg požara?

- U tom požaru je stradalo čak 90 posto tršćaka ornitološkog rezervata. Ptice su još tijekom noći, makar to nikada ne rade bez pripreme, napustile prostor oko jezera. Dvije trećine liski naprosto je nestalo, iako to ne znači da se ptice neće vratiti. Zimujuća populacija time nije dugoročno ugrožena, ali gnijezdeće populacije ptica bi ovim mogle biti ozbiljno ugrožene, jer se ovako ugrožava njihov životni prostor. S obzirom da se ovdje gnijezdi i nekoliko vrsta ugroženih i na nacionalnoj i na europskoj razini, stvar poprima ozbiljnije razmjere.

- Jeste li i sami još uvijek izloženi pritiscima i prijetnjama lokalnih lobija, o čemu ste već javno govorili?

- Toga nema u posljednje vrijeme, iako smo više puta doživjeli pritiske zbog tobožnjeg lažiranja karata s granicama parka, iako se karte zaštićenih područja čuvaju u riznici isprava Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture. Takav pritisak se najčešće manifestira iz Općine Pakoštane. Naime, iz svega priloženog dade se zaključiti kako neki imaju različitu koncepciju vođenja korištenja i upravljanja prostorom Vranskog jezera od one koju zastupa Republika Hrvatska. Riječ je o lokalnom lobiju koji je u procesu tranzicije na hrvatski način očito ojačao do te mjere da može opstruirati rad jedne državne ustanove.

- Koliko ste zadovoljni odnosom države prema parku prirode Vransko jezero?

- Zadovoljni smo infrastrukturnom opremljenošću od prvoga dana, no kadrovski smo još uvijek deficitarni. U uvjetima kada nailazimo na otpor u uspostavi režima zaštite, trebalo bi nam više ljudi, ukupno bi to zapravo trebalo biti 25-26 ljudi. Ovako, rad je za postojeći tim vrlo težak. Ove godine ne možemo računati na ulaganja u zaštićena područja kakva smo dobivali proteklih godina. Umjesto uobičajenih 650 tisuća, ove godine smo dobili oko 200 tisuća kuna, tako da nećemo moći provesti sve planirane projekte unapređenja zaštite.

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.