Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
29. srpnja, 2004.

NIKICA GABRIĆ, ZAGREBAČKI OFTAMOLOG I BIVŠI RAVNATELJ HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, KOMENTIRA KATASTROFALNO STANJE DOMAĆEG ZDRAVSTVA

ČUVAJ SE ČVRSTE RUKE
Boris RAŠETA
29. srpnja, 2004.

Ministar Hebrang je sigurno inteligentan, marljiv, radišan, hrabar, on otvara neka pitanja koja se drugi ne usuđuju ili ih ne žele otvoriti, ali je istovremeno isključiv i netolerantan, pa neke stvari koje bi bile dobre - kao što je pitanje politike lijekova - neće provesti zato što provodi politiku isključivosti, netolerantnosti, selektivnosti, preko ljudi koji su podobni i poslušni, i to ne može uroditi plodom!

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Zahvaljujući medijskoj agresivnosti ministra Hebranga ponekad se teško oteti dojmu da su svi ključni problemi Hrvatske vezani uz zdravstvo, a da je baš on pozvan da ih riješi?

- Problemi se u zdravstvu gomilaju već dugo vremena, no ključna je poteškoća što ne postoji sustavna politika njihovog rješavanja. U tom sklopu naročitu važnost imaju dva elementa. S jedne strane, sustav je - u smislu ljudi i kapaciteta - predimenzioniran; s druge strane, nerealna su i prava osiguranika. Iz ta dva problema proizlaze svi ostali. Ni prošla ni ova vlada nemaju, međutim, snage za suočenje s tom činjenicom. A ono je nužno jer gospodarski trenutak Hrvatske ne omogućuje onu razinu zdravstva koju mi pacijentima deklarativno jamčimo.

- Zašto?

- Zato što izdvajanja od 450 do 500 dolara po glavi stanovnika, koji se troše na zdravstvo, nisu dovoljna da pokriju prava koja su na razini Austrije. Ključni problem je višak zaposlenih. Oko 60 tisuća uposlenika u zdravstvu u prosjeku troši polovicu svih sredstava na plaće. Četvrtina se troši na lijekove, a preostala četvrtina na materijalne troškove. Negdje je to i gore pa sustav postaje sam sebi svrhom, umjesto da služi pacijentima.

Plave kuverte

- Zašto su potrebne baš restrikcije prema pacijentima? I ovakvim zdravstvom nitko nije zadovoljan?


- Zato što su proklamirana prava realno prevelika, pa se to nužno pojavljuje kao problem na drugoj razini: bez obzira na to što su neka prava zajamčena, za njihovu realizaciju treba posegnuti za vezama ili plavim kuvertama, ako to pravo želite ostvariti “u razumnom roku”, ili pak morate čekati vanserijski dugo, ukoliko ne želite posezati za “dodatnim argumentima”. Dakle, problem nužno “iskače”, ili na jednoj ili na drugoj strani.

- Može li Hebrang riješiti te probleme?

- Ono što Hebranga karakterizira kao osobu jest činjenica da posjeduje stanovite nezanemarive vrline. On je sigurno inteligentan, marljiv je, radišan, hrabar je, on otvara neka pitanja koja se drugi ne usuđuju ili ih ne žele otvoriti, ali je istovremeno isključiv i netolerantan, pa neke stvari koje bi bile dobre - kao što je pitanje politike lijekova - koje koalicijska vlast također nije uspjela riješiti, neće provesti zato što provodi politiku isključivosti, netolerantnosti, selektivnosti, preko ljudi koji su podobni i poslušni, i to ne može uroditi plodom!

ČUVAJ SE ČVRSTE RUKE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA