TOLERIRANJE NACIZMA

26. kolovoza, 2004.

- Tuđmanova vlast od početka je imala ambivalentan odnos prema naslijeđu ustaštva i NDH?

- Rekao bih da se radilo o otvorenom koketiranju: isticanjem ustašoidnih elemenata htjelo se držati u pogonu ekstremiste u Hrvatskoj i izvan nje, uz istodobno pridržavanje svih prava na korpus Hrvata-antifašista, pod parolama o jedinstvu i pomirbi. Ekstremni Hrvati nisu, naravno, bili isključivo u Hercegovini, već je u značajnoj mjeri bila riječ i o dijaspori koja je HDZ-u dala golem novac. Ti su ljudi i kao borci odigrali veliku ulogu u minulom ratu, oni su sačinjavali udarne jedinice i bili spremni na svakovrsna žrtvovanja, ali i na najrazličitije grozote. Oni su obavili svoj ratni posao i sada više nisu nikome potrebni. Zato je taj drugi dio danas razočaran, odnosno zbunjen, zaokretima Ive Sanadera kojemu ti borci više jednostavno ne trebaju.

- Simbolička nazočnost endehazije bila je evidentna na svakom koraku?

- Najgore od svega je to što je vlast tolerirala zločine koji su, prema srpskom stanovništvu, rađeni po sličnom mehanizmu, s manje-više istim parolama i pod sličnim simbolima kao u Drugom svjetskom ratu. Kao što se tolerirao zločin, tako se tolerirala i simbolika. Tek danas, nakon deset godina, javnost počinje uviđati da su se na ovom prostoru dogodili neki zločini, no ova simbolička upotreba ustaštva - što je jedinstven primjer u evropskoj politici u zadnjih pedeset godina - i dalje se ignorira. Vi u modernoj Evropi nemate primjera da službena politika tako nonšalantno trpi, ne fašističke, nego nacističke ideje!

- Zašto govorite o nacizmu a ne fašizmu?

- Zato što je ustaški pokret samo u ranoj fazi bio pod utjecajem talijanskog fašizma, da bi vrlo brzo pao pod utjecaj nacista. To se, između ostalog, vidi upravo po ulozi Mile Budaka koji je potpisivao rasne zakone onda kada to u Evropi još nitko nije radio. U muzeju Wansee u Berlinu, gdje je 1942. godine održana čuvena nacistička konferencija na kojoj je dogovoreno tzv. “konačno rješenje židovskog pitanja” i danas pod staklom možete vidjeti ključni izvještaj u kojemu se obrazlaže što u Evropi treba napraviti sa Židovima, a kao primjer se uzimaju jedine dvije zemlje u Evropi koje su to pitanje “riješile”, i u njima više nije potrebno ulagati dodatne napore. Te dvije države su Hrvatska i Slovačka. Talijanski fašisti - primjerice - počinju progon Židova tek 1943. godine nakon naredbe iz Berlina, a ne sua sponte. Prema tome, nije točno da tu neki “notorni neznalice” i “politički mrzitelji” objeđuju nevina Budaka, izvršitelja tuđih naloga, kako stoji u apelu ovih akademika. Naprotiv, činjenica je da nigdje u Evropi 1941. godine nije bilo naloga za istrebljenjem Židova: Pavelić i Budak to su izveli na svoju ruku, vođeni željom da se dodvore Hitleru, vjerojatno zato da bi kasnije od toga priskrbili stanovite političke koristi za NDH.

- Budak je - kažu potpisani štovatelji njegova lika i djela - štoviše spašavao pojedine Židove?

- Dovoljno je pročitati memoare Viktora Klemperera, da biste vidjeli da je značajan broj nacista, iz privatnih razloga, zaštitio svoje susjede Židove. No, progon Židova bio je načelan i sustavan, rasni a ne individualni progon: neki pojedinci su se uvijek mogli izvući, ali politika ih je htjela uništiti kao skupinu. Zato je taj argument bespredmetan: navodno je i Pavelić spasio pojedine Židove, ali je kreirao sustav koji je uništio većinu. Nije, naravno, stvar u tome da naši akademici to ne znaju, to nije stvar neznanja, nego uvjerenja. No, da Crkva u tome oportunira - to je jednostavno neshvatljivo.

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.