Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
26. kolovoza, 2004.

EKSKLUZIVNO
PROGLAS HRVATSKOG CENTRA PEN-a I HRVATSKOG DRUŠTVA PISACA U POVODU POSTAVLJANJA SPOMEN-PLOČE MILI BUDAKU I APELA U NJEGOVU OBRANU

SRAMOTA ZA HRVATSKU

26. kolovoza, 2004.

Sramotan je i sam pokušaj da se Budakove bezumne riječi i djela opravdavaju ili praštaju. Sramotno je da to ne čine samo provincijalni politikanti, nego i pojedini pisci, akademici, sveučilišni profesori, predsjednici nacionalnih kulturnih institucija... To je sramota za Hrvatsku i njezinu povijest, za sve nas. Po nas je sramotna činjenica da nigdje u Evropi, osim u Hrvatskoj, nitko nije pokušao rehabilitirati ni jednog osuđenika Nirnberških procesa nacistima, od kojih su mnogi bili manje krivi nego Mile Budak

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Skandalozno je da se, nakon spomenika ustaškom generalu Juri Francetiću, diže spomen-ploča ustaškom ministru i ideologu Mili Budaku. Skandalozno je što to čini ustaška emigracija koja nigdje nije naišla na simpatije niti je stekla ikakva ugleda. Skandalozno je da se to događa u času kad je svugdje u svijetu osuda nacizma i fašizma postala konačnom i neopozivom. Skandalozno je da hrvatska desnica istupa na tako provincijalan i arogantan način s namjerom da rehabilitira ustaškoga barjaktara i ratnoga zločinca. Skandalozno je da se to čini upravo u času kad je kandidatura Hrvatske za ulazak u Evropsku uniju postala stvarnost. Skandalozno je, uza sve ostalo, da se više od pola stoljeća nakon drugoga svjetskog rata moramo ponovo suočavati sa sablastima onih koji su gurnuli Evropu i svijet u najveću katastrofu moderne povijesti, što je odnijela više od šezdeset milijuna žrtava.

Nitko ne može poreći da je Mile Budak bio doglavnik, ministar i veleposlanik jednog od najopakijih i najokrutnijih vođa evropskoga naci-fašizma. Ne možete poreći, vi koji govorite o "dokumentima" odbacujući očevidnosti, da je zajedno s Pavelićem potpisao Rimske ugovore kojima su vlasti takozvane Nezavisne Države Hrvatske podarile Mussolinijevoj fašističkoj Italiji povijesne dijelove hrvatskoga teritorija: Istru, Dalmaciju, otoke. Tko može poreći da su za neviđene progone i masakre, za konc-logore poput Jasenovca i Jadovnoga, u kojima je svjesno i odlučno provođen genocid, krivi uz poglavnika i njegovi prvi doglavnici? Tko će poreći da je Mile Budak potpisao rasne zakone po kojima su iskorjenjivani Židovi, Romi, Srbi i hrvatski antifašisti. Naivno je opravdanje u Apelu hrvatske desnice da je te zakone donijela Hitlerova Njemačka - pa to svatko zna i time se samo potvrđuje kakvoj je monstruoznoj ideologiji služio Mile Budak.

Ustaška hipoteka

Još je naivnija isprika da je te zakone, koje je sam potpisao, Budak počeo primjenjivati sa zakašnjenjem, ne ublažujući pritom njihovu okrutnost i kriminalnost. Naivno je opravdavati ministra za rasne zločine time što je, navodno, zaštitio nekoga Srbina ili što mu je neko vrijeme šofer bio Židov: ta poznato je da mučitelji vole ponižavati svoje žrtve koristeći ih ili tražeći u njima izliku da umanje krivicu koja se umanjiti ne može.

Sramotne izjave, koje su navodno "slučajno izletjele" Mili Budaku – poput onih "Bjež'te psine preko Drine" ili "Srbe na vrbe" - postale su ne samo slogani nego i nalozi po kojima su vršene prisilne seobe i etnocidi. Sramotan je i sam pokušaj da se takve bezumne riječi i djela opravdavaju ili praštaju. Sramotno je da to ne čine samo provincijalni politikanti, nego i pojedini pisci, akademici, sveučilišni profesori, predsjednici nacionalnih kulturnih institucija... To je sramota za Hrvatsku i njezinu povijest, za sve nas. Po nas je sramotna činjenica da nigdje u Evropi, osim u Hrvatskoj, nitko nije pokušao rehabilitirati ni jednog osuđenika Nirnberških procesa nacistima, od kojih su mnogi bili manje krivi nego Mile Budak.

Sramota je uz to da se na njegovoj spomen-ploči ističe da je rodoljub i da je ta ploča, koja odiše krajnjom nepismenošću, postavljena na crkvenome zidu. Jednako je sramota da je i ulica u gradu kakav je Dubrovnik dobila njegovo ime! Budakovo književno djelo estetski je slabo i anakrono - sramota je da pisci koji se pridružuju Apelu desnice ne žele ili se ne usuđuju to priznati: tko može usporediti njegovu seosku prozu s djelima značajnih profašističkih pisaca kao što su Céline ili Pound, Hamsun ili D'Annunzio!?

SRAMOTA ZA HRVATSKU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA