VEĆI OD SEBE
Ahmed BURIĆ
26. kolovoza, 2004.

Ovom se Festivalu dogodilo ono što su mu predviđali najdobronamjerniji: krenuvši kao mali, nadrastao je samog sebe. S druge strane je istina da je SFF nešto najbolje što se glavnom gradu BiH događa tokom godine, te da je lijepo vidjeti sve te goste i obradovati im se. Sve ostalo je samo lažni sjaj subotnje večeri

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Festival je otvoren zaista veličanstveno - pred 3000 ljudi u punom Metalcu, domaćim filmom, nastalim u protekloj godini, u atmosferi koja imponira i većim, boljim i značajnijim gradovima od Sarajeva. “Ovo me vrati u ljepše vrijeme, kao da je Olimpijada”, sjetno kaže Halid Bešlić dok svira odjavna špica s pjesmom Malo je, malo dana. Ako spadate u one Sarajlije kojima se u toku Festivala najavljuju gosti iz nekadašnjih bratskih republika i pokrajina, valja vam se pomučiti da ih ubacite na poneku projekciju, čak i ako imate nekakvih veza u ovdašnjem miljeu.

One druge, nefilmske stvari počele su sa koncertima Saša Lošić Film Orkestra u Narodnom pozorištu. Glas Miće Orlovića je zaledio dah većine gledališta: “Dobro veče i dobro došli na terasu Hotela Evropa”. A onda je Sabahudin Baho Kurt sve oživio “sitnim” plesom i hitovima Quando, quando i Ave, Marija. Hanka Paldum je Zelenim očima vruće najavila blistavi nastup Lea Martina. Pjesme Volim te, zatim Odiseja i Pesmo moja (… devojčice, lastavice) u Sarajevu javno nisu pjevane već skoro četvrt stoljeća. Hit Iznad Tešnja zora sviće i za kraj Halid Nazionale potvrdili su trijumf ovog promišljenog i odlično izvedenog projekta.

"Svjedoci" u offu

Očima filmskog fana najzanimljivije izgledaju Regionalni program i Panorama. U Regionalnom smo, između ostalih, vidjeli Žurku, generacijsku priču o ljudima koji krenu na party. Ali, kako to obično biva na ovim našim nesretnim terenima, kako kaže jedan od likova: “Pošto se mi nismo htjeli baviti politikom, ona se pozabavila nama.” Žurka se završi, generacija se raspe po svijetu, a regionalna kinematografija dobije film koji nije bez dubine, ali kojem manjka to što je nastao (malo) prekasno.

Filmovi iz susjednih i nešto malo udaljenijih zemalja redovno izazivaju veliku pažnju publike. Od ove godine to je i glavni takmičarski program: najboljem filmu pripast će 25.000 eura. Iz dosad viđenog najbolje stoje albanski Dragi neprijatelj, priča o predaji fašističke Italije u mjestu Elbasan, i Kad porastem biću kengur, simpatična komedija koju potpisuje reditelj hita Munje, Radivoje Raša Andrić. Zanimljivo je da je film Svjedoci, za koji je prije Festivala među ovdašnjim fanovima vladao najveći interes, prikazan u off programu, tako da ga je mogao vidjeti mali broj gledatelja.

Medijski najatraktivnije projekcije se prikazuju u programu Open Air. Za filmove Fahrenheit 9/11 Michaela Moorea, Besmrtni, legendarnog francuskog strip-autora Enki Bilala (tehnički zaista fascinantan), te Kill Bill 2 Quentina Tarantina nemoguće je bilo dobiti karte. Što se ostalih filmova iz tog programa tiče učinjen je svojevrstan kompromis: tu su još Jesen stiže, dunjo moja iz Srbije, Ta divna splitska noć Arsena Ostojića iz Hrvatske, američki Shrek 2, King Arthur i Marija milosti puna, francuski Previše lijepa za tebe i film Ples ubojica Johna Malkovicha, medijski najeksponiranijeg gosta Sarajevo Film Festivala, čiju je projekciju prekinula kiša “iz neba i zemlje”.

VEĆI OD SEBE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.