Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
LJETNI USTANAK
26. kolovoza, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Već smo pisali o fenomenologiji ljeta u Hrvata i nekih susjednih naroda. Kada se negdje početkom ili polovicom srpnja državna elita spusti na Jadran, stavljajući privremeno točku na teška politička pitanja, nevidljiva ruka pušta u optjecaj topiku lakozapaljivih tema (obično nešto oko granica). Tako se birači koji imaju sreću da se kratkotrajno prekvalificiraju u gologuze kupače ne mogu toliko opustiti da izađu iz hipnoze politikom, bez čega ovdašnje elite više ne znaju funkcionirati.

A opet, riječ je o toliko isfabriciranim sporovima da ih je lako kontrolirati da ne odu predaleko, pa ih se negdje početkom rujna zbilja i pospremi zajedno s ispuhanim šlaufima i gumenim čamcima. Na toj čarobno jednostavnoj, sklopivoj formuli već je vođeno nekoliko ribarskih "ratova" između Hrvatske i Slovenije, a izbio bi ovog ljeta možda i još jedan da nije pronađeno nešto drugo.

Poslije dvije godine mirovanja aktivirao se opet poznati slovenski krajišnik Joško Joras, koji magarećom upornošću želi vidjeti hrvatsku granicu u prednjem, a ne stražnjem dijelu svog dvorišta. Ovo je, naravno, svima smiješno i redikulozno. Ozbiljni političari i s ove strane granice i s one strane meje odbijaju o Jorasu i slova prozboriti (osim sada Mesić), očito ga smatrajući benom koja karnevalizira i sramoti njihovo časno zvanje.

Ali, kada malo pročeprkate po tome i noktom malog prsta, vidjet ćete da stvari stoje sasvim drukčije. Joras je fanatik izluđen nesređenim granicama, dakle nečim za što su kriva upravo spomenuta gospoda s nosom u kumulonimbusima, pa mu "čuvar južne granice" dođe nešto kao njihov pošandrcali trbuhozborac. On nekontrolirano galami i blebeće, ali kada njegove riječi pobjegle s uzice malo dovedete u red, dobit ćete u dlaku isti rječnik koji koriste i vrli muževi na čelu Slovenije i Hrvatske.

Joras je, prema tome, nepriznato dijete viđenih roditelja iz Ljubljane i Zagreba, a baš to što sonično trkelja isključivo ljeti i zamukne s prvim jesenjim kišama, otkriva da oni ipak imaju nad njim nekakvu kontrolu. Štoviše, kada se njegov slučaj malo poopći i nasloni na slične primjere i prikaze, vidjet ćete da fenomenologija ljeta uključuje čitav jedan soj buntovnih marginalaca u provinciji, koji naizgled nasrću na elitu u metropoli, ali je zapravo, u offu, legitimiraju.

Novine su ovih dana pune makarske "srpske trave" koju su tamošnji branitelji, perfidno podbodeni od lokalnog tjednika, gurnuli pod nos gradonačelniku Anti Novaku. Novaka otprije znamo kao prčevitog svata, pa se na prvi pogled nije dao ni po pitanju "etničkog" porijekla trave oko spomenika Hrvatskom branitelju koji je netom prije otvorila sveprisutna Jadranka Kosor. Najprije se oboružao zaštitnim generalijama, opisujući sebe kao formalnog DC-ovca koji je ispod kože zapravo HDZ-ovac, a onda je ožežao po svojim kritičarima da je "trava trava", a ako je i stigla iz Republike Srpske, što onda, Banja Luka ionako "nije srpski nego hrvatski kraj".

ARITMETIKA POLITIKE: LJETNI USTANAK
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.