Kolumne



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
26. kolovoza, 2004.

Petar LUKOVIĆ
PERO S ONOGA SVETA
ATINSKI FRONT
26. kolovoza, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Zemlja vaših omiljenih istočnih susjeda – tradicionalno poznata kao svetski šampion u kurčenju slobodnim stilom i ponositom udaranju u prsa kako smo u svemu najbolji: imamo ruda i minerala i rečnih tokova o kojima svaki Hrvat može da sanja u besanim noćima; imamo Vojvodinu koja može a neće, mrzi je, da prehrani pola Europe, za koji hurac mi da hranimo naše neprijatelje; imamo najebozovnije žene na svijetu; imamo preslatku nejač – decu i starce, večite žrtve ratova u kojima nismo učestvovali; imamo ognjišta koja se sama pale; imamo najveću i najbolju vojsku & paravojsku o čijim slavnim pobedama stanovnici Srebrenice i Vukovara i Kosova još uvijek govore šapatom; imamo najjaču mafiju na Balkanu kojoj nije bio veći problem da likvidira srpskog premijera.

Imamo i udovicu-pevačicu Cecu Ražnatović kojoj su sise sve veće, gotovo do polutara; imamo ugledne hrvatske umetnike – Vesnu Pisarović, Magazin ili Sandija zvanog Leo, koji se u slobodnoj Srbiji osećaju kao kod hrvatske kuće; konačno, imamo sportiste koji su u najtežim trenucima za ovu zemlju, a večito su u Srbiji najteži trenuci, svojim medaljama dokazivali našu nacionalnu, pravoslavnu, rasnu, fizičku i metafizičku superiornost i održavali nas u lakim euoforijama masovnih gradskih dočeka s četničkim šubarama na blagih 45 stepeni dr. Celzijusa – ta zemlja, dakle, od ovog je ponedeljka u totalnom olimpijskom š.š. (hrvatski: športskom šoku). Poraz od tradicionalno košarkaški moćne ali večito lukave i iskusno prepredene Kine (66:67) naše je basket-junake doveo u malkice nezgodnu poziciju da se, umesto za medalje, bore za jedanaesto, pretposlednje mesto na olimpijskom turniru s tradicionalno neugodnim crnoputim igračima Angole čiji agresivni skok-šut nikako ne odgovara našem dobroćudno-miroljubivo-tolerantno-demokratskom karakteru, po čemu smo, kao The Serbs, opšteprihvaćeno poznati.

Košarka – paradigma srpske politike pod sloganom “Mi imamo svoga boga, on se zove Bodiroga” – svoj je test zlog Predskazanja imala onog nesrećnog časa kad je ovu zbrda-zdola sastavljenu reprezentaciju pre mesec dana u posetu primio premijer dr. Vojislav Kalašnjikov Koštunica: čovek kojeg sport interesuje manje od Haškog tribunala (“deveta rupa na svirali”, njegove reči) dao je podršku košarkašima rečima da će “njihove pobede biti melem na rane ovog naroda”.

Ova medicinska dijagnoza: da ćemo, recimo, Rakočevića previjati oko struka ili Tomaševića ubacivati u karlicu kao vrstu antibiotika – moguća je u premijerskoj svesti čoveka koji je, čini se, tek 24 časa ranije prvi put gledao košarkašku utakmicu, a da mu baš sva pravila nisu jasna: zašto za Srbe pet ličnih grešaka kad smo mi bezgrešni, zašto tolika želja protivnika da pobedi kad se zna da smo mi najbolji, finally – zbog čega nam se bez borbe ne uruči zlatna medalja jer je ovaj napaćeni srpski narod toliko propatio, red je, bre, da i u košarci primenimo dvosmernu saradnju, mi učestvujemo, vi nama titulu!

Desetak dana uoči košarkaške golgote dr. Kalašnjikova koji utakmicu s opasnom Kinom verovatno nije ni gledao jer u tom trenutku (15:45) obično spava posle tri iscrpljujuća sata na poslu koji mu se gadi, naši fudbalsko-nogometni heroji postigli su časni Olimpijski rekord: u tri utakmice primili su 14 golova, Argentinci nam dali šest, Australijanci pet, Tunižani tri. Između prve i druge utakmice (hrvatski: između 6 i 5 golova), oglasio se najnoviji srpski predsednik Boris Tadić koji je – ne znajući šta od dosade da radi, jer je već posetio 63. padobransku diviziju u Nišu i tamo se zabavio s uniformisanim licima – nogometašima poslao telegram u kojem ih bodri i, kao, daje podršku. Nekoliko sati docnije Australijanci (hrvatski: Australci), fudbalska nacija s cangaroo-pedigreom, dali su nam pet a mogli su, iz zajebancije, petnaest golova, samo da su hteli. Boris Tadić više nije slao telegrame.

PERO S ONOGA SVETA: ATINSKI FRONT
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA