NA OŠTRICI DJETINJSTVA
Karmen LONČAREK
2. rujna, 2004.

Teško je vjerovati da je robovlasnik nakon bičevanja robova odložio korbač iza ognjišta i na koljenu cupkao svoje mališane, ili da je velikaš po povratku iz lova gdje su lovina bili kmetovi, na leđima nosio razigranu dječicu. Povijest djetinjstva u zapadnoj kulturi nosi tisućljetne taloge roditeljskog nasilja. Razumijevanje tog problema nudi odgovore na neka od mučnih povijesnih pitanja: pojavu fašizma, nacionalizma, koncentracijskih logora, ratova, torture, terorista samoubojica…

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U svijetu je, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, oko 130 milijuna žena kojima je u djetinjstvu, obično u dobi između četvrte i dvanaeste godine, obredno odrezan dio spolovila. Godišnje se to nasilje počini nad dva milijuna djevojčica. Zahvat najčešće izvode osobe bez ikakvog zdravstvenog obrazovanja. Tri su vrste zahvata, ovisno o lokalnim običajima: amputacija klitorisa, što je i najčešći zahvat; amputacija klitorisa i malih usmina; amputacija klitorisa, malih i velikih usmina uz spajanje, tzv. infibulaciju, rubova rane, pri čemu se ostavlja samo sićušni otvor širine slamke za mokrenje i menstrualnu krv.

Kod infibuliranih žena, a takvih je 15 posto od svih obrezanih žena, spolni odnos nije moguć, pa suprug ili netko od njegove rodbine prije prvog odnosa nožem proširi vaginalni otvor. U vrijeme poroda vaginalni otvor se nožem proširi da bi se dijete moglo roditi, potom se otvor opet sašije - do idućeg poroda kad opet radi nož. Obrezivanje žena uobičajena je kulturna praksa u 28 zemalja centralne Afrike, od Somalije do Senegala. U nekim zemljama učestalost se smanjuje, pa je u Ugandi samo 5 posto ženskog stanovništva obrezano, dok je u Somaliji obrezano nevjerojatnih 98 posto žena, i to mahom u obliku infibulacije.

O tom se obliku spolnog zlostavljanja djece na Zapadu veoma malo znalo sve dok se prije petnaestak godina nisu pojavile prve azilantkinje bježeći od rodbine koja ih je prisiljavala na zahvat, te emigrantske obitelji koje su od zapadnjačkih liječnika zahtijevale da obrežu njihove kćeri. Naime, u sredinama gdje je obrezivanje žena uobičajeno, gotovo je nemoguće udati neobrezanu kćer - neobrezane žene smatraju se razvratnima i pokvarenima. Običaj obrezivanja vuče korijene još iz vremena faraonskog Egipta, i nije vezan samo za islam, kako se obično misli, već se provodi i među pripadnicima kršćanske, židovske i lokalnih afričkih vjeroispovijesti. U osnovi običaja je vjerovanje da je ženska spolnost mnogo neukrotivija i snažnija od muške, pa se ovim amputacijskim zahvatom stavlja pod društvenu kontrolu čineći ženu spolno slijepom.

Prešućene komplikacije

Posljednjih godina djevojčice se obrezuju u sve mlađoj dobi, pa čak i kao novorođenčad, no roditelji sve češće traže da zahvat izvedu zdravstveni radnici. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će trebati najmanje deset godina da se smanji učestalost obrezivanja žena, a tri generacije da se posve iskorijeni. Sličan oblik spolnog nasilja postoji nad novorođenčadi u SAD-u, no za njega vlada gotovo posvemašnje kulturno i medicinsko sljepilo. Cirkumcizija prepucija - odsijecanje dijela kožice s vrha muškog spolovila, izvedena je nad ukupno 20 posto muškog svjetskog stanovništva, te nad 60 posto muškog stanovništva u SAD-u, gdje je to i najbrojniji kirurški zahvat uopće. Toliko je uobičajen, gotovo kao presijecanje pupkovine, da se u nekim bolnicama niti ne bilježi u medicinskoj dokumentaciji novorođenoga. Prosječna cijena zahvata je 150 dolara; nije mnogo, no kožica po kožica...

NA OŠTRICI DJETINJSTVA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.