Ivo BANAC
PROTIV MOČVARE
VRIJEME ZA UKOP
2. rujna, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ne bih se složio s Duškom Čizmićem-Marovićem da “Naši liberali /.../, malobrojni, nervozni i površni, ozbiljna istraživanja prošlosti smatraju gubitkom vremena” (Slobodna Dalmacija, 26. kolovoza). Liberali su sigurno malobrojni, možda i nervozni i površni, ali su upravo oni, preko niza inicijativa Friedrich Naumann Stiftunga “Dijalog povjesničara – istoričara”, te lijepog broja vrijednih monografija poput one Josipa Vrandečića o dalmatinskim autonomašima, dokazali da su rijetka idejna tendencija koja se ozbiljno bavi osjetljivim i kontroverznim povijesnim pitanjima.

Njihovi proizvodi sigurno nisu tako tržišni kao nova hrvatska proza, ali su zacijelo dugoročno važniji za razumijevanje aktualne krize hrvatskog političkog identiteta. Uostalom, pokojni hrvatski liberal Jozo Tomasevich napisao je i u Americi objavio dvije najbolje knjige o četnicima i ustašama. Druga knjiga, pod naslovom War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration (Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945: okupacija i kolaboracija, Stanford, 2001.), koja će zbog bogatstva izvora i informacija, te strogosti analize ustaškog razdoblja, teško biti nadmašena, još čeka svoj hrvatski prijevod. Možda problem nije u liberalima, pa ni u površnim povjesničarima. Možda je problem u sadašnjem stanju našeg društva.

Na početku prethodnog stoljeća liberal je Frano Supilo napisao sljedeće: “Današnja Hrvatska niti zna pametno slušati, niti se znade pametno buniti. Ona sluša, ali do pola, ne traži konsekvencije; mrmlja, budi se, ali do pola, ne do konsekvencije. U jednu rieč: sve radi neodlučno, polovično, ni simo ni tamo, u protuslovju i paraliziranju; ona ne vodi ni konservativnu ni radikalnu politiku, ona danas ne vodi nikakovu politiku i to je najgora politika.” Ovaj Supilov zaključak začudno je aktualan i danas, kao uostalom i Supilovo objašnjenje za takvo stanje. Supilo je, naime, vjerovao da je “slom duhova narodnih” bio izravna posljedica katastrofe politike “novog kursa”. Ubacite li umjesto povijesne odrednice “novi kurs” aktualniju – “koalicija”, sve stoji kao skalpelom secirano.

Afera Budak nije zanimljiva zbog rasprave oko povijesne (ili književne) uloge oživjela Doglavnika. O tomu nema ozbiljnih dvojbi, osim u glavama provincijskih “intelektualaca”, njih čak stodvadesetipet što su se javno i bez kompleksa identificirali kao povijesni revizionisti. Mnogo je zanimljivija polovičnost i traženje krivca u raspravama oko Budaka. Recimo, neće biti da je sva krivica na “dijaspori”. Netko je ovdje kroz 1990-te sustavno promicao relativno malobrojne ustaške ili neoustaške korifeje i dočekivao ih kao pobjednike. Netko je ovdje te otporoudbaše ubacivao u vojsku i policiju, pretvorbu i propovjedaonicu.

Netko je ovdje otvorio vrata jednom hercegbosanskom Rasputinu koji Stradunom šeta u crnoj majici s natpisom “Spustit će se gusta magla”. Zato je vrlo važno, ukoliko HDZ doista želi postati stranka centra, da Sanader skine ruku sa srca kad se intonira himna, uzme stav mirno i obavi ritualni ukop tuđmanizma. U tomu neće uspjeti ukoliko ucviljena desnica unutar HDZ-a povede novi pohod protiv partizanskih obilježja. To bi nas vratilo u 1991. Korak naprijed, pa dva koraka natrag, nije nikakva politika. To je najgora politika.

Gospićko-senjski biskup Mile Bogović je također i povjesničar. Možda i površno liberalan. Njemu je “razumljiv” Vladin potez protiv Budakova “javnog spomena”. Korak naprijed. Ali razumljiv je “nakon svega onoga što je u javnosti plasirano o tom čovjeku i na koji je način to spomen-obilježje podignuto”. Plasirano i način. Dva koraka natrag. “Bilo bi loše kad bi netko tu opravdanu odluku Vlade uzeo kao izliku za rušenje drugih spomenika ljudima koji također nisu bez krivnje.” A tko je bez krivnje? Pola koraka naprijed. “Ako bismo tražili da oni kojima je podignut spomenik budu bez svake ljage, porušili bismo glavninu naših spomenika.”

Glavnina nije bez ljage. Budak je dio glavnine. Možda ništa ne bismo ni radili da sve to nije plasirano i na taj način. Dva koraka natrag. Dakako, “formulacije koje se stavljaju u usta Mile Budaka protiv Srba, trebamo svi odbaciti /.../ bez obzira jesu li baš ti izrazi izabrani zbog dobre rime ili zbog zlih namjera”. Dakle, netko mu to stavlja u usta. Jedan korak natrag. Ali to moramo odbaciti. Dva koraka naprijed. Da, vidimo: Srbe, vrbe, psine, Drine. Dobra rima ili zla namjera? Možda ipak loša rima? Jedan i pol korak natrag.

PROTIV MOČVARE: VRIJEME ZA UKOP
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.