SIS U SLUŽBI KOSOVACA
Drago HEDL
23. rujna, 2004.

Bivši šef orahovačkog SUP-a Miodrag Muselinović, koji je zajedno sa suprugom i 69. godišnjom susjedom ubijen u svojoj kući, prema Feralovim izvorima, likvidiran je jer je mogao otkriti tko je radio za SDS i KOS među onima koji su se 1991. ubacili u Hrvatsku vojsku. Prema dokumentu pronađenom u vojarni JNA u Našicama, najmanje četiri osobe, koje su ranije radile za KOS, 1991. priklonile su se Zboru narodne garde

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Trojica pripadnika SIS-a iz Zagreba, prošlog ponedjeljka, dok su Feralovi reporteri u Orahovici razgovarali s nizom sudionika ratnih zbivanja u tom gradiću krajem 1991. i početkom 1992. godine, onamo su došli s posve drugim ciljem: njih je zanimalo odakle Feralu dokumenti iz vojnih arhiva, objavljeni u posljednja dva broja, koji govore o paljenju sela i ubojstvima počinjenim na području gdje je djelovala 132. brigada HV-a pod zapovjedništvom generala Slavka Barića, danas zamjenika načelnika hrvatskih Oružanih snaga.

Iz dokumenata koje je objavio Feral, a koji su izazvali veliko uzbuđenje u Glavnom stožeru i SIS-u, ali i krugovima Ministarstva obrane, više je nego vidljivo da je zapovjedništvo 132. brigade, na čelu s Barićem, iz dana u dan bilo detaljno obavještavano o zbivanjima na terenu gdje su se, kako stoji u brojnim izvještajima, događali ozbiljni ratni zločini. Jedan od najtežih svakako je trostruko ubojstvo koje se na Badnjak 1991. dogodilo u kući obitelji Muselinović u Orahovici, u Ulici Ljudevita Gaja. Taj zločin, u kojem su pored predratnog načelnika SUP-a u Orahovici Miodraga Muselinovića, ubijeni i njegova supruga Milica, te susjeda Desa Radonić (Nikolić), kao ni nekoliko drugih ubojstava (Momir Devrnja, Dragan Nikolić, Stevan Zenčanović, Tihomir Todorović), ni do danas nisu rasvijetljeni, mada se u jednom od dokumenata sasvim jasno kaže da iza “misterioznih ubojstava”, kao i paljenja sela Slatinski Drenovac i Pušina, te miniranja srpskih kuća u Orahovici, stoje pojedinci iz 132. brigade.

Smjernice sa sastanka

Da je stanje u dijelovima 132. brigade bilo izmaklo svakoj kontroli, te da je zahtijevalo pomoć Zagreba, svjedoči i dio izvještaja kojeg je zapovjedništvu 132. brigade 27. prosinca 1991. godine uputio zapovjednik satnije Ivan Husnjak. On spominje sastanak (“radni dogovor”) u Orahovici, kojem su bili prisutni Stjepan Mesić i Ivan Vekić, tadašnji ministar unutarnjih poslova (vidi okvir Bilo je paleži i ubojstava) “kada su dobivene određene smjernice u daljnjem radu”. Husnjak, potpisnik tog izvještaja, ne govori međutim o kakvim je “smjernicama” na sastanku s Mesićem i Vekićem bilo riječi, već samo zagonetno dodaje kako će o njima – oni kojima piše izvještaj - biti “usmeno izviješteni”.

Upravo taj dio Husnjakovog izvještaja, u kojem se spominje sudjelovanje Stjepana Mesića na sastanku u Orahovici te nekakve “smjernice o daljnjem radu”, mogao je biti argument Slobodanu Miloševiću koji je na unakrsnom ispitivanju, 2. listopada 2002. u Haagu, nakon Mesićevog svjedočenja, za ubojstva u Orahovici i paljenje kuća optužio sadašnjeg hrvatskog predsjednika (vidi okvir Mesić i Lincoln). Naravno, pravo je pitanje odakle Miloševiću te informacije, te kako je saznao za sastanak koji je održan u Orahovici. No, mogući odgovor na to pitanje daje Zlatko Mesić, koji je potkraj 1991. kao rukovodilac obavještajne referade, u izvještaju zapovjedništvu 132. brigade upozorio kako “postoji opravdana bojazan da informacije cure”. Ta opaska Zlatka Mesića odnosila se na “misteriozna ubojstva” Miodraga Muselinovića (te njegove supruge i susjede, kao kolateralnih žrtava) i Tihomira Todorovića, za koje se u izvještajima tvrdilo da su izrazili spremnost na suradnju s hrvatskim obavještajnim službama.

SIS U SLUŽBI KOSOVACA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

MESIĆ I LINCOLN
BILO JE PALEŽI I UBOJSTAVA

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.