Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
TALAČKA KRIZA
23. rujna, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Tko bi rekao da ćemo ponovno slušati tu zapaljivu rečenicu, čije je svako slovo svojedobno izgledalo kao mjerica najsuhljeg baruta. "To nije naš rat!" - ispalio je prkosno HSP-ovac Miroslav Rožić nakon što je ocean preletjela vijest da otac antiterorističke koalicije George Bush zove Hrvatsku da se napokon vojno angažira u Iraku.

Posljednji put čuli smo tu rezolutnu rečenicu prije gotovo desetljeće i pol, ali tada je njoj pridavano sasvim drukčije značenje. Izgovorio ju je Alija Izetbegović u trenutku kada počinje rat u Hrvatskoj, i to je s ove strane Save i Une shvaćeno kao strašna, neoprostiva izdaja bosanskih Muslimana. Samo nešto prije oni su se bratimili i vezivali nacionalne zastave s Hrvatima, ali kada je JNA krenula na njih hladno su izjavili da ih se to ne tiče, i praktički pustili zločincima da obave što su počeli.

Naravno da je ovo bila izmišljotina, i to smišljena izmišljotina, jer rahmetli Izetbegović nije uopće mislio ono što su mu promidžbeni hrvatski utovarivači zahuktalo stavljali na dušu. On je zapravo poručivao bosanskim regrutima da se ne odazivaju novačenju u JNA, jer rat koji ona vodi u Hrvatskoj BiH ne odobrava, pa joj ne pada na pamet u nj slati ni svoju djecu. Ali, ništa od toga nije se s ove naše strane htjelo čuti. Izetbegović je oblaćen kao podmukli agent terorističke armade jugo-komunističkih i srbo-četničkih ubojica, i s tom etiketom s koje su se cijedili sluzavi slojevi pljuvačke otišao je i u grob.

Sada su, međutim, događaji koji su se spleli oko okolnosti koje se tada nisu mogle ni zamisliti, stavili Hrvatsku na verbalnu streljanu gotovo istih takvih sumnji, koje sutra mogu prerasti i u otvorene optužbe. Odbije li Bushov poziv u irački rat, što postaje prefini izraz za kaotični bestijarij masovnih likvidacija i otmica, moglo bi joj se u krajnjoj liniji dogoditi da bude optužena da je stala na stranu terorističkih ubojica koji su sravnili newyorške tornjeve i pobili beslamsku djecu (u skladu s već obnarodovanim geslom antiterorističke koalicije da onaj tko nije za nju, izabrao je protivničku stranu).

Ako se američki propagandni stroj spari s dovoljno cinizma, čak bismo mogli čuti da je to ona ista strana koja je svojedobno okrenula topovske cijevi prema Vukovaru ili, opet sve popularnijem, Dubrovniku. Ali i bez toga, spomenute klevete na račun Izetbegovića, koje su ne slučajno promašile ono što kod njega zbilja nije valjalo, sada se naočigled pretvaraju u prokletstvo klevetnika. Ono isto napuhano manihejstvo koje su devedesetih Hrvati nametali slabijima od sebe, sada jači nameću i njima samima.

Cijeli državni aparat Hrvatske sada se upro da izađe iz ove američke stupice. Doduše, posrećilo mu se što se Bushova pozivnica Hrvatskoj kilavo poklopila s izjavom Kofi Annana da rat u Iraku smatra nelegalnim. Po tome ispada da se Hrvatsku tjera na nešto nedopušteno i kažnjivo. Tako je kupljeno malo vremena, ali stvarno samo malo. Annan neće, razumije se, zaustaviti Busha, a rat u Iraku trajat će dok sami Amerikanci ne odluče da se povuku (za što je, po obrascu koji upravo gledamo i u Hrvatskoj, čak sposobniji ultrakonzervativni Bush od mekušasto-liberalnog Kerryja).

ARITMETIKA POLITIKE: TALAČKA KRIZA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.