Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma

Stranica obnovljena:
23. rujna, 2004.

Milan GAVROVIĆ
PREVO
DEVALVACIJA
23. rujna, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Uvijek postoji neki smisao, pa i kad se čini da je riječ o inzistiranju na potpunom besmislu. To pokazuje i naoko apsurdna teza analitičara Ekonomskog instituta Zagreb, dr. Željka Lovrinčevića, da je "tečajna politika formirana sredinom devedesetih kroz proteklih deset godina formirala gospodarstvo, pa bi sada devalvacija od dvadeset, trideset posto, znatno narušila njegovu stabilnost i stabilnost državnih financija. Nažalost posljedica takve tečajne politike", kaže dalje Lovrinčević kritizirajući u Slobodnoj Dalmaciji zalaganje predsjednika Mesića za devalvaciju kune, "jest nezaposlenost i nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva, ali to se sada ne može promijeniti tečajnom politikom".

Kad bi neki dr. medicine tvrdio da se bolesnik od zarazne bolesti ne smije liječiti odgovarajućim antibiotikom jer je za to prekasno, zaključak bi mogao biti samo jedan. Da treba zvati mrtvozornika. Dr. ekonomije Željko Lovrinčević, međutim, izvlači zaključak kako je bolest nerealnog tečaja "formirala gospodarstvo". Kakvo gospodarstvo? Naravno, bolesno. Takvo koje uvozi duplo više nego što izvozi i to već punih deset godina. U tom je razdoblju uvoz koji nije bio pokriven zaradom od vlastitog izvoza, dosegnuo dva cijela godišnja bruto domaća proizvoda. Dakle, od proteklih je deset godina, dvije Hrvatska preživjela na dug. Samo lani, uvoz je bio veći od izvoza za više od osam milijardi dolara. Zato je i inozemni dug dosegnuo iznos da se čovjek smrzne. Zato on i dalje raste.

Jedan drugi doktor, ovaj put medicine, Andrija Hebrang, pokazao je šokantnu nezainteresiranost (ili nerazumijevanje) nakon šokantnog upozorenja koje je, za televizijskim okruglim stolom, iznio predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević. U Komori su izračunali, rekao je gospodin Vidošević, da su troškovi poslovanja (uključujući i plaće) tokom proteklog desetljeća udvostručeni. Pa ipak, tečaj je kune ostao čvrst kano klisurina. Da bi izvoznici imali iste uvjete poslovanja kao prije, za jedan euro – Vidoševiću je tu malo zadrhtao glas – trebalo bi se dobivati 15 kuna.

Dr. Hebrang se na to samo nasmijao, uz retoričko (i valjda duhovito) pitanje što bi na to rekli oni koji imaju kredite s deviznom klauzulom. Kao da se radi samo o tome i kao da nije u pitanju mnogo veća i ozbiljnija opasnost za cijelu zemlju. Predsjednik Komore rekao je, naime, još nešto: da se treba pripremiti za upravljanje ekonomijom u uvjetima nastupajuće recesije. To da je fešti na kredit kraj, pa u Komori predviđaju smanjivanja privredne aktivnosti, a time i količine novca raspoloživog za potrošnju. Kad se uz to smanje i inozemni krediti, nastupaju teška vremena stezanja remena i rata svakog protiv svakoga i to za svaku kunu.

Uzrok je te bolesti, dragi gospon doktore (kako bi rekao neki od Krležinih junaka), gnjila i bolesna ekonomska klima, u kojoj se sve manje isplati raditi. Dok poduzeća za euro zarađen izvozom dobivaju 7,3 umjesto 15 kuna, nema šanse da se proizvodi više, da se zapošljavaju novi radnici i da se povećaju prihodi zemlje. Od svakih 100 eura izvezene robe, više od 95 otpada na prerađivačku industriju. Nerealni tečaj najviše pogađa najvećeg izvoznika. Zato je Hrvatska proživjela i još proživljava žestoku deindustrijalizaciju; propadanje i gašenje industrije, u kojoj je više ljudi izgubilo posao nego što ih danas još radi.

NASLOVNICA