MODRICE I SUDNICE
Ivica
30. rujna, 2004.

Doktorica Nevenka Rački već dvanaest godina bezuspješno pokušava podijeliti zajedničku imovinu s bivšim suprugom doktorom Dragutinom De Syjem, no on na sve načine opstruira diobu uz asistenciju različitih sudova i sudaca. Štoviše, iako je u svojim iskazima više puta naglašavala tjelesno nasilje koje joj je nanosio bivši suprug i to dokumentirala poviješću bolesti iz Traumatološke klinike na kojoj je liječena nakon njegova iživljavanja, suci to nisu željeli unositi u sudske zapisnike

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Vijest je objavljena u četvrtak, 23. rujna, i glasi ovako: "Dvije ministrice obilježile su jučerašnji prvi Dan borbe protiv nasilja nad ženama podsjećanjem na pokolj koji se dogodio prije pet godina u zagrebačkom Općinskom sudu, kad su ubijene sutkinja Ljiljana Hvalec, odvjetnica Hajra Prohić i supruga počinitelja Gordana Oraškić, a zapisničarka u brakorazvodnom postupku bila je ranjena. Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt položila je vijence na grobove poginulih sutkinje i odvjetnice, a potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor otkrila je spomen-ploču u Palači pravde."

Zagrebačka stomatologinja dr. Nevenka Rački, međutim, zagrebački Općinski sud – uz dužno poštovanje nevinim žrtvama koje su tamo pale prije pet godina – ne može doživjeti mjestom dostojnim za obilježavanje prvog Dana borbe protiv nasilja nad ženama: njezino iskustvo govori da se rečena institucija – zajedno s nekim drugim pravosudnim tijelima u ovoj zemlji – daleko zdušnije bavi zaštitom zlostavljača u braku nego što brine za pravnu zadovoljštinu žrtava bračnoga nasilja.

Dugogodišnje nasilje

"Tokom nepunih dvanaest godina, koliko traje sudska farsa u kojoj pokušavam podijeliti zajedničku imovinu sa svojim bivšim suprugom dr. Dragutinom De Syjem, u svim svojim sudskim iskazima nisam propuštala naglasiti tjelesno nasilje koje je nada mnom izvršio moj bivši muž, ali nijedan sudac – bilo da se radilo o ženi ili o muškarcu – nije našao za shodno da moje riječi unese u sudske zapisnike i spise, premda sam svakom svom iskazu prilagala i povijest bolesti iz Traumatološke klinike u Draškovićevoj. Svi su suci i sutkinje saslušali moju ispovijed, ali nitko od njih to nije unio u zapisnik, uz opasku da oni odlučuju što će ući u zapisnik, a ne ja", govori Nevenka Rački.

Priča počinje godine 1973. kad su se vjenčali Nevenka Rački i Dragutin De Syo: u godinama što će uslijediti ona će postati jedna od uglednijih zagrebačkih stomatologinja, a on vaskularni kirurg zaposlen u Bolnici sestara milosrdnica i, nešto kasnije, izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu. U godinama što će uslijediti doktorica Rački postat će također i žrtvom bračnoga nasilja. Tjelesno iživljavanje njezina supruga trajalo je više od deset godina prije nego što je u prosincu 1989. kulminiralo divljačkim premlaćivanjem u njihovu stanu u Ulici Račkoga. "Te noći s desetog na jedanaesti prosinca došao je kući pijan i izvukao me iz kreveta", sjeća se Nevenka Rački, "pa me je zatim punih sat i pol divljački tukao kako je god stigao. U jednom je trenutku razbio čašu o pod i onda me natjerao da bosim nogama hodam po staklu. Nakon sat i pol valjda se umorio od tolikog udaranja, te sam iskoristila taj moment i uspjela sam potpuno gola – ali potpuno gola – istrčati iz stana i potražiti pomoć kod susjeda koji su pozvali policiju. Bila sam potpuno krvava i crna od udaraca, ali nijedan liječnik u Traumatologiji u Draškovićevoj nije htio potpisati da su ozljede nastale od udaraca uglednog liječnika Drage De Syja. Nitko od njih nije se htio zamjeriti svome kolegi."

Poslije te krvave prosinačke noći, dr. De Syo skrušeno je došao k supruzi i počeo se ispričavati zbog onoga što je napravio: tvrdio je kako je izgubio kontrolu nad sobom, kako je to bila njegova katarza i kako se to više nikad neće ponoviti. "Odlučila sam prijeći preko toga i nastavili smo živjeti zajedno, premda je sve bilo jasno i premda, zapravo, više nije bilo ničega što nas je povezivalo", kaže gospođa Rački. Brak je – uz nova povremena doktorova psiho-fizička maltretiranja – trajao do 1993. godine, kad je De Syo konačno odlučio ozakoniti svoju, tada višemjesečnu, ljubavnu vezu s drugom ženom.

Zaboravljeni sporazum

"Pokrenuli smo rastavu braka i to je bilo najbolje što mi se moglo dogoditi, no nisam ni slutila da ću i jedanaest-dvanaest godina kasnije – zahvaljujući domaćem pravosuđu koje je nesposobno i koje ide na ruku dr. De Syju – htjela-ne htjela biti u nekoj vrsti kontakta ili odnosa s bivšim suprugom", veli dr. Rački, pa zatim rekonstruira sudsku farsu u kojoj ona uporno nastoji podijeliti imovinu sa svojim nekadašnjim mužem, dok on na sve načine opstruira tu diobu uz asistenciju različitih sudova i sudaca koji zajedničku imovinu ne žele podijeliti, nego gospođu Rački uporno guraju u ralje čovjeka što je itekako dokazao svoje nasilničke potencijale.

"On se početkom 1994. oženio drugom ženom i uskoro su dobili dijete, a ja sam mu u ožujku te godine predložila da se nađemo u jednom odvjetničkom uredu i da se kao ljudi dogovorimo o podjeli imovine", nastavlja ona. "On je pristao na to i 15. ožujka 1994. potpisali smo sporazum u kojemu smo definirali kome što pripada. Meni je, po tom sporazumu, pripao stan u Ulici Račkoga od 152 četvorna metra, u kojemu imam stomatološku ordinaciju, uz obavezu da plaćam otkup, dok su njemu pripale naše zajedničke police životnog osiguranja iz Njemačke i zajednička ušteđevina, s tim da sam bila dužna uz to mu isplatiti još 45 tisuća maraka. Isplata se trebala dogoditi 7. travnja i ja sam se pojavila na dogovorenom mjestu, ali on nije došao, niti se javio. Javio se sutradan tražeći još sto tisuća maraka koje mu nisam mogla isplatiti, jer ih jednostavno nisam imala. On je tada pokazao da se ne kani držati potpisanog sporazuma, te je u prosincu 1994. sudskim putem zatražio da se njemu dodijele dvije trećine naše imovine, jer je navodno zarađivao puno više od mene. Potpisani je sporazum pritom potpuno zaboravio."

Potpisani sporazum zaboravila je i tadašnja sutkinja zagrebačkog Općinskog suda Teodora Tomšić koja je 26. travnja 1996. donijela presudu po kojoj se imovina bračnog para De Syo ima podijeliti na pola, u idealnim omjerima: dotična je sutkinja – koja je poznata po tome što je od Ferala prošle godine naplatila 150 tisuća kuna na ime duševnih boli zbog jednog benignog teksta objavljenog 1997. – u presudi konstatirala kako su supružnici De Syo "međusobno razvrgnuli sporazum o podjeli imovine", što nije ništa nego falsificiranje činjenica, pošto gospođa Rački nikad nije pokazala namjeru da razvrgne potpisani sporazum. Upravo stoga uslijedila je njezina žalba na presudu Teodore Tomšić, pa je zagrebački Županijski sud, pod predsjedanjem suca Vilka Trstenjaka, 8. travnja 1997. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovno suđenje, s obrazloženjem da se "sadržaj ugovora treba i mora poštivati i primjenjivati do krajnjih granica".

MODRICE I SUDNICE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

IGRA SUTKINJE ROVIŠNJAK
SVE PIŠE U PRESUDAMA

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.