MISTER GMAZ
Viktor IVANČIĆ
30. rujna, 2004.

Nije lako ničice dočekati gmaza, pa bio to i Mister Gmaz, to zahtijeva, reklo bi se, više od puzanja. Ali na ovim prostorima radi se o vještini usvajanoj desetljećima, dovedenoj sasvim blizu savršenstva. Kralježnica nije problem, kralježnica je uklonjena energičnom društvenom intervencijom u proces evolucije

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U Hrvatsku je doplazio Mister Gmaz.

Reprezentativni uzorci male i ponosne zemlje – politički, obavještajni, paraobavještajni, protuobavještajni, nadriobavještajni, kulturni i, napose, medijski – pali su ničice pred pridošlim autoritetom. Pred Misterom Gmazom prostrt je crveni sag, kao u dobra stara vremena.

Nije lako ničice dočekati gmaza, pa bio to i Mister Gmaz, to zahtijeva, reklo bi se, više od puzanja. Ali na ovim prostorima radi se o vještini usvajanoj desetljećima, dovedenoj sasvim blizu savršenstva. Kralježnica nije problem, kralježnica je uklonjena energičnom društvenom intervencijom u proces evolucije.

Mister Gmaz – pravim imenom Markus Wolf, ako se već ne radi o kakvoj kodnoj kovanici – predstavio je dakle u Zagrebu svoju knjigu, pod naslovom "Čovjek bez lica", a u njoj se navodno opisuju uzbudljive zgode "komunističkoga Bonda" (kako ga titulira Slobodna Dalmacija), tj. "Crvenoga 007" (kako ga titulira Globus), inače osnivača i dugogodišnjeg šefa istočnonjemačke tajne policije, poznate pod nazivom Stasi, jedne od efikasnijih u tome dijelu svijeta, ako za kriterij uzmemo količinu zakotrljanih glava u jedinici vremena.

Stvar vjere

Knjigu su na elitnoj intelektualnoj lokaciji (Novinarski dom) promovirali dr. Miroslav Tuđman (kodnog imena Kim Il Sin) i dr. Vlatko Cvrtila (kodne funkcije šefa Komisije za civilni nadzor tajnih službi), a u brojnoj publici nije manjkalo biranoga svijeta, poput fosilnih ostataka bivše Udbe, Jože Manolića i Zdravka Tomca, aktualnog šefa USKOK-a Željka Žganjera, ražalovanih ambasadora Davorina Rudolfa i Milana Ramljaka, predstavnika Ureda predsjednika države, Vlade, ministarstava i službenih špijunskih organizacija, pa do neizbježnog admiral-obavještajca Davora Domazeta Loše i njegove aerodinamične frizure, koja je za tu priliku obukla svečani gel. Kamere, reflektori, blicevi fotografskih aparata, ekskluzivne najave na novinskim stranicama. Atmosfera je istodobno spektakularna i akademski uljuđena. Radi se o knjizi, zaboga, povijesno-literarnom dokumentu, neugodne situacije ne dolaze u obzir. Čovjeka bez lica, recimo, nitko ne pita koliko je ljudi, po njegovim direktivama, ostalo bez glava.

Mister Gmaz daje opsežne intervjue tjednicima koji sustavno njeguju tradicije obavještajne mistike. "Karizmatični vođa s nadimkom Čovjek bez lica koji je tri desetljeća bio vođa istočnonjemačke obavještajne službe Stasi ekskluzivno za Nacional..." Karizmatični vođa koji je bio vođa? Uzbudljivo! Mister Gmaz kaže: "Naravno da je novac važan, ali danas pouzdano tvrdim da su najbolji špijuni bili žene i muškarci čiji je glavni motiv bila njihova vjera u ono što rade. To ne znači da u špijuniranju nećete upotrebljavati različite metode, ali vjerovanje da radite nešto dobro temeljna je stvar." I još: "Kada pogledam unatrag, vidim da sam imao uspješan život."

MISTER GMAZ
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.