NAKON SV. GERE U SLOVENSKE RUKE PAO JE I SV. DR. ZDRAVKO TOMAC!

Moj očka ima Tomčka dva,
Oba sta lepa, debela,
Cin-cingl, cin-cingl,
Cin-cingl, cin-cin,
Veselo je moje srce.

slovenska navodna

Nakon Piranskoga zaljeva, Sv. Gere i Sv. Martina na Muri, divne, skladne i dobrosusjedske odnose između Hrvatske i Slovenije opteretilo je još jedno neriješeno granično pitanje. U ponedjeljak, 28. veljače 2000., slovenska je pogranična policija zadržala Sv. dr. Zdravka Tomca i tim jednostranim potezom otvorila dosad najveću diplomatsku krizu na relaciji Zagreb-Ljubljana.

Drsko, provokativno i besprimjerno zaposjedanje Sv. dr. Zdravka Tomca od strane slovenskih policajaca dogodilo se usred noći, što samo po sebi govori o podmuklim namjerama naših sjeverozapadnih susjeda. Zna li se pritom da je Sv. dr. Zdravko Tomac uhvaćen na spavanju, tad više nema nikakve dvojbe kako se radi o pomno planiranom zaposjedanju hrvatskoga teritorija s isključivim ciljem da se pažnja javnosti skrene na novo tobože sporno područje oko kojega bi se preganjalo godinama, dok bi stvarni problemi poput novca hrvatskih štediša što ga je otela Ljubljanska banka bili potisnuti u drugi plan.

DVOJNO VPOJNO

U ovim teškim trenucima, kada se hrvatski obraz žari od najnovije pljuske što su je Lijepoj našoj zalijepili slovenski ekspanzionisti, nije zgorega prisjetiti se mudrosti i razboritosti s kojom je pokojni hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman svojedobno osujetio naum službene Ljubljane da se dočepa Sv. dr. Zdravka Tomca.

Sredinom devedesetih su, naime, smutljivci iz dežele pokušali iskoristiti nezadovoljstvo Sv. dr. Zdravka Tomca položajem što ga je imao unutar Republike Hrvatske i odnosom državnoga vrha prema njemu. Vješto su ga navukli da zatraži diplomatski status u Ljubljani, što bi trebao biti prvi korak na putu ka Tomčevoj eksteritorizaciji.

Sv. dr. Zdravko Tomac je, nažalost, nasjeo na ovu slovensku podvalu, pa je počeo svakodnevno dosađivati dr. Tuđmanu s molbama da ga proglasi hrvatskim veleposlanikom u Ljubljani. Za razliku od naivnog Tomca, hrvatski je predsjednik odmah shvatio pozadinu cijele priče, pa je odbio zahtjev svojega omiljenog oporbenjaka i na taj način spriječio da se s neupitno hrvatskim Sv. dr. Zdravkom Tomcem dogodi isto što i s neupitno hrvatskom Sv. Gerom, tj. da neupitno hrvatski Sv. dr. Zdravko Tomac jednoga jutra osvane sa slovenskom zastavom i slovenskim vojnicima na sebi.

Otada pa sve do prije neki dan slovenska strana uopće nije postavljala pitanje svojega tobožnjeg prava na Sv. dr. Zdravka Tomca, ali se očito nikada nije odrekla želje da zadovolji svoje imperijalne apetite ovim pozamašnim hrvatskim zalogajem. Ni sam Sv. dr. Zdravko Tomac nikada više nije izrazio volju za odlaskom u Ljubljanu, pa se činilo da je njegov naivni koketman sa Slovencima zaboravljena epizoda. No službena Ljubljana, kao što sada vidimo, nikada nije zaboravila Tomca i samo je čekala na odlazak dr. Tuđmana s povijesne pozornice i s branika hrvatskih interesa kako bi ostvarila svoj pakleni plan. Štoviše, Kučanovi su propagandisti ovih dana iz naftalina izvadili upravo svojedobnu Tomčevu izjavu da svoje mjesto ne vidi nigdje u Hrvatskoj nego u Sloveniji i kako se nada da će predsjednik Tuđman prihvatiti tu realnost.

Kada znamo da od te realnosti samo zahvaljujući Tuđmanovoj odrješitosti, nije bilo ništa, tim čudnije zvuči reakcija sadašnjega hrvatskog predsjednika na vijest da se Tomac nalazi u slovenskim rukama. Stipe Mesić je, naime, umjesto energičnog prosvjeda ili podizanja borbene pripravnosti, ostao dosljedan sebi i ispalio vic po kojemu je jedina razlika između Slobodana Miloševića i Sv. dr. Zdravka Tomca u tome što prvi ne može iz zemlje, a drugi ne može u zemlju. Neki su se novinari udvornički nasmijali predsjednikovu vicu, ali nekima nije bilo do smijeha pa su Mesića priupitali što će Hrvatska službeno poduzeti kako bi zaštitila svoje neotuđivo pravo na Sv. dr. Zdravka Tomca. Novi je predsjednik države, očigledno ne želeći shvatiti da je vrag odnio šalu a Slovenci Tomca, ostao dosljedan sebi i kazao:

- Šalit ćemo se Vijeću sigurnosti!

TOMAČE JE TOMAČE!

Nakon ovako neodgovornog istupa šefa države mnogi se Hrvati u strahu i nevjerici pitaju nije li naš narod opet sustigla Zvonimirova kletva, jer im nikako ne ide u glavu da se u ime bilo kakvih političkih razlika može zanemariti temeljni nacionalni interes očuvanja cjelovitosti hrvatskoga bića. Tim prije što Sv. dr. Zdravko Tomac nije bilo tko i što mu po spremnosti da žrtvuje sebe i sve oko sebe u ime nacionalnoga interesa nije bilo ravna u čitavoj Hrvatskoj.

Svi mi vrlo dobro znamo s koliko je žara Sv. dr. Zdravko Tomac jednoga dana govorio jedno, drugoga dana nešto posve drugo, da bi trećega dana govorio posve ništa, a sve u cilju zaštite nacionalnoga interesa. Mi smo isto tako svjesni da bi Sv. dr. Zdravko Tomac pristao i na to da ostane u slovenskim rukama, kada bi u tome prepoznao hrvatski nacionalni interes. Ali kakav se nacionalni interes može pronaći u mirnom promatranju slovenske otimačine zaštitnika hrvatskog nacionalnog interesa?! Čak kada bi Sv. dr. Zdravko Tomac, kao i toliko puta do sada, odustao od samoga sebe da bi zaštitio nacionalni interes, Hrvatska ne bi smjela odustati od Sv. dr. Zdravka Tomca, jer nas upravo on, svojom pitoresknošću i nesvakidašnjom pojavom, čini interesantnom nacijom.

Nažalost, takvo mišljenje, čuli smo i vidjeli, ne dijeli i trenutačni predsjednik Republike Hrvatske, pa nam ostaje nadati se kako će hrvatska Vlada ovom problemu pristupiti s maksimalnom ozbiljnošću. No, pitanje je ima li i u Vladi dovoljno ozbiljnosti ili je Mesićev sindrom s Pantovčaka prešao i na Markov trg. Naime, nakon što je premijer Ivica Račan najavio da će o slučaju Sv. dr. Zdravka Tomca porazgovarati sa slovenskim predsjednikom Milanom Kučanom, neki je novinar izrazio nezadovoljstvo takvom, kazao je, apstraktnom formulacijom iz koje se ne nazire nikakva konkretna akcija primjerena ozbiljnosti situacije, te zatražio pojašnjenje.

- To znači da ćemo problem Sv. dr. Zdravka Tomca rješavati na najvišem nivou - kazao je premijer Račan, što je kod pojedinih novinara izazvalo niske aluzije na račun visokih dužnosnika Hrvatske i Slovenije.

Ovakvo ponašanje državnoga vrha izazvalo je i reakcije oporbe, ali ni one ne plijene ozbiljnošću. Bivši je ministar unutarnjih poslova, a danas zastupnik HDZ-a u Hrvatskom državnom saboru, mr. Ivan Penić našao za shodno da izjavi kako bi njegova Vlada riješila ovaj incident da se kojim slučajem dogodio za njezina mandata:

- Zatražili bismo izručenje Sv. dr. Zdravka Tomca!

MAMA, JAZ BIH PLESKO!

Međunarodna se pak zajednica još nije službeno izjasnila o ovom najnovijem hrvatsko-slovenskom sporu. Od reakcija za sada ostaje zabilježena samo izjava neimenovanog dužnosnika Vijeća Europe kako je u slučaju Sv. dr. Zdravka Tomca najžalosnije to što se dvije europske države na prijelazu milenija spore i natežu oko gluposti. S druge strane Atlantika oglasio se također neimenovani dužnosnik State Departmenta, založivši se za kompromisno rješenje, ali ne ponudivši nikakav konkretan prijedlog. Ostaje nam stoga da strepimo i da se pitamo: znači li to da Amerikanci već vide Sv. dr. Zdravka Tomca kao podijeljenu ličnost?

U čitavoj je situaciji utješno jedino ponašanje samoga Sv. dr. Zdravka Tomca. On se, kako tvrde očevici, nakon drskog postupka slovenske policije nalazi potpuno izvan sebe. A dok je tako, Slovenci uzalud misle da je to što drže u svojim rukama Sv. dr. Zdravko Tomac. Prije će biti da je slovenska policija zapravo ostala praznih šaka.

(Feral Tribune br. 755, 4. ožujka 2000.)