Kolumne



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
30. rujna, 2004.

Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
BOLESNICI
30. rujna, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Moja prijateljica ovih je dana u Americi dobila novi bubreg. Transplantacija je uspješno obavljena, vrijeme čekanja na novi organ bilo je, za hrvatske prilike, više nego kratko. Usput, ona nije američka državljanka. Možemo li samo zamisliti koliko na takvu operaciju čekaju pacijenti u Hrvatskoj, građani Hrvatske, o strancima da i ne govorimo? Oni ionako ovdje nemaju nikakvu šansu, naročito ako upadnu u ponor bjesnila ministra zdravstva, čovjeka kojemu su mržnja prema političkim protivnicima i okamenjeni birokratski duh u stanju potpuno potisnuti svaki humanizam i etičnost na što je, budući i sam liječnik, jednom davno prisegnuo.

S jedne strane našao se tako dr. Nikica Gabrić koji je iz Bratislave nabavio očnu rožnicu i bio spreman operirati mladog čovjeka iz Tuzle kojemu u protivnom prijeti gubitak oka. Na drugoj strani bio je čovjek bez emocija, hladni birokrata i aktualni ministar Andrija Hebrang, na čijem se dugom popisu neprijatelja nalazi i dr. Gabrić, i svim raspoloživim, dvojbenim administrativnim sredstvima spriječio operaciju na 29-godišnjaku iz susjedne BiH. Rožnica je u međuvremenu propala, mladić iz Tuzle će najvjerojatnije izgubiti oko.

Andrija Hebrang, međutim, nije se dao smesti sudbinom toga mladog Bošnjaka kojemu je upravo on oduzeo pravo na vid pozivajući se tobože na jednu birokratsku besmislicu. Jer on je čovjek kojemu su zakon i red uvijek ispred osjećaja, humanosti i ostalih profanih bedastoća. Njegova ljestvica vrijednosti jednostavna je do banalnosti i problematična do srži, što će on sam javno manifestirati upravo u danima kada je jedan mladi čovjek molio boga da smekša dušu cijenjenog ministra zdravstva u Hrvata. Tih dana Hebrang će boraviti u Širokom Brijegu, gdje mu je dodijeljena titula počasnog građanina i tom prilikom još jednom ponoviti kako su njegovi najveći prijatelji Franjo Tuđman i Gojko Šušak. U sudaru s čovjekom kojemu su najbolji prijatelji upravo dva najveća zločinca s ovog područja, naravno da mladić iz Tuzle nije imao nikakvu šansu.

No da ne bi bilo zabune, Andrija Hebrang tek je metafora hadezeovaca iz vrha aktualne vlasti. Ljudi su to, mahom, mračne prošlosti kojom su vladali njihovi idoli Tuđman i Šušak, prošlosti koju, s izuzetkom Hebranga, većina nastoji prikriti svakovrsnim lažima, političkim smicalicama, a bogami, ako ustreba, i silom. Svi oni dakako pokazuju iste znakove netrpeljivosti prema novinarima, svi se itekako brzo od tobože umivenih "europejaca" pretvaraju u siledžije u trenutku kada im nezgodni detalji bliske prošlosti isplivaju na stranice neke novine. Eklatantan je primjer generala Slavka Barića o kojemu je Feral ispisao brojne tekstove utemeljene isključivo na golim činjenicama. One u nastavcima otkrivaju kako je riječ o, u ratu i miru, visokopozicioniranoj vojnoj osobi koja je griješila i po osobnoj i po zapovjednoj odgovornosti. Barić je umiješan i u aferu sa stambenim kreditom, ali i u mnogo teža ratna zlodjela što su ih počinili pripadnici njegove ratne brigade.

GLEDE & UNATOČ: BOLESNICI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA