Ivo BANAC
PROTIV MOČVARE
PROJEKT ZA OPTIMISTE
30. rujna, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Čitatelji ove kolumne prisjetit će se da sam početkom lipnja zagovarao široki opozicijski blok liberalnog centra (ili umjerene ljevice), koji bi pokrivao prostor bivše koalicije, s izuzetkom sad već osjetno populističkog HSS-a. U takvoj je kombinaciji SDP mogao imati znatne prednosti, koje proizlaze iz njegove objektivno liberalne uloge za Račanove Vlade, ali ne i ulogu hegemona. To se nije dogodilo zbog novog kalkulantskog poteza Ivice Račana, koji je protivno svakoj logici i iskustvu iz druge polovine svog mandata odlučio da SDP ipak veže uz HSS. Bez obzira što će ovaj potez u praksi doživjeti niz izuzetaka, posve je jasno da se Račan odlučio za onu vrstu dvostranačja u kojemu će SDP dominirati lijevom polutkom hrvatske politike. A moglo je to biti sasvim drukčije. Mogli smo imati pluralnu polutku umjerene ljevice, posve slobodnu od populističkih natruha.

No, tko zna? Trajna sebičnost u hrvatskoj politici, koja interese stranke gotovo uvijek pretpostavlja interesima nacije, često proizvodi nepredvidljive posljedice. Ujedinjenje HNS-a, LS-a i Libre bio je nužan projekt okrupnjavanja liberalne demokracije. On sad postaje najvažniji događaj na političkoj sceni, jer promicanje koherentnog trećeg bloka jedini je potez koji ima šansu zaustaviti ekskluzivističko dvostranačje lijevih i desnih hegemona – SDP-a i HDZ-a. Ili, pojednostavljeno: ako ne želite da hrvatsku kapu isključivo kroje Račan i Sanader, onda je jačanje centra jedini put do željenog cilja. Zašto je to važno? Zato jer bi hegemonija SDP-a i HDZ-a na svojim respektivnim polutkama dugoročno zaustavila umjerenije trendove u hrvatskoj politici, pa i reformni kurs u tim strankama.

Težnja k hegemoniji vodi u isključivost. Rat bez poštede između HDZ-a i SDP-a, koji danomice proživljava svoju karikaturalnu verziju u žučljivim saborskim raspravama, mogao bi postati dubinska struktura hrvatske politike, sa svim popratnim sadržajima iz povijesne ropotarnice. Zato je u Hrvatskoj potreban jaki liberalni centar, koji će s izmjeničnim naklonom prema SDP-u ili HDZ-u omogućavati Račanu i Sanaderu da ustraju na umjerenijim tonovima, a ujedno projektirati onu gospodarsku i administrativnu politiku što Hrvatsku najdosljednije može uvesti u evropsku luku.

Ovo je posebno važno za razvoj događaja unutar polariziranog HDZ-a. Sanaderova revolucija u simboličnom jeziku HDZ-a, njegova efektivna politika detuđmanizacije, te nastavak niza reformnih inicijativa iz Račanova vremena, stvorila mu je niz prikrivenih (a i nekih jedva prikrivenih) protivnika unutar stranke, a oni će teško pristati na sljedeći i nužni potez HDZ-ovskih reformatora: odustajanje od glomaznog državnog aparata i oslobađanje privrede od pretjerane reglementacije. Zato Sanaderu trebaju potencijalni saveznici u centru, koji će mu u kritičnom trenutku znati pružiti podršku umjesto da ga prepuste na milost i nemilost još uvijek jakog desnog krila HDZ-a. Takav pomirljivi stav ne može štetiti SDP-u, koji će i sam biti prinuđen tražiti prostor za jači reformni konsenzus. Hrvatske bi krajnosti na taj način bile zaustavljene. Populizam bi doživio svoj dugoročni krah. Modeliranje takve politike pripada bloku centra, koji doista ima svaku prednost u stvaranju hrvatske politike treće generacije – nakon Tuđmanova nacionalističkog ekstremizma i Račanova polureformnog kursa.

PROTIV MOČVARE: PROJEKT ZA OPTIMISTE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.